ŽIČAROM NA LOVĆEN (28.09. 2023.)
Ponovo jedan lijepi izlet u Boku Kotorsku. Povod je bila vožnja novootvorenom žičarom Kotor –Lovćen.
Jutro je osvanulo vedro, vremenska prognoza povoljna. I tako pun veselih udrugara, autobus je krenuo prema Crnoj Gori. Raspoloženje, kao i uvijek, dobro. Prvo zaustavljanje na početku Igala, u trgovačkom centru, radi jutarnje kave, a pali su i šopinzi. Nastavljamo put dalje , prolazimo kroz Herceg Novi, gradić nastao 1382.g.Osnovao ga je bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić i nazvao ga Sveti Stjepan. Bježeći pred Osmanlijama u njega se sklanja hercegovački plemić Herceg Stjepan Vučić Kosača, daje mu ime Herceg Novi i u njemu ostaje do svoje smrti 1466.g. Ubrzo ga osvajaju Turci, njime vladaju 200 godina, kada potpada pod vlast Venecije. Iz tih perioda su ostale Kanli ili Krvava kula i Sahat kula.Danas je grad okrenut turizmu i u tu svrhu se izgrađuje i prizgrađuje uglavnom uz brdo. Poznat je i po slavnim ličnostima koje su u njemu rođene, posebno po Sv. Leopoldu Mandići , rođenom 12. 05. 1866. kao 11. dijete u obitelji koja je tu doselila iz sela Mandići iz okolice Omiša. U njemu je često boravio i nobelovac Ivo Andrić, a danas je u njegovoj kući na Toploj muzej. Autobus grabi kroz još uspavana mjesta zaljeva. Prolazimo uz tjesnac Verige, najuži dio zaljeva, dug 2200 m, najveće širine 740 m, a najmanje 320 m. Postoje dvije verzije nastanka toponima. Po nekima je to po lancima koje su tu razapinjali Peraštani da bi spriječili upade gusarskih brodova, a po nekima po obitelji Catania ,( prevedeno lanci- verige ) koja je tu imala posjede. Danas tjesnacem plovi trajekt Kamenari-Lepetani .Dalje prolazomo kroz Risan, koga trebe spomenuti, jer je to grad koji se spominje još u 4. stoljeću prije Krista i smatra se najstarijim na Mediteranu. U njemu je stolovala kraljica Teuta , bio je središte Ilirskog kraljevstva , plemena Risonti, po kojem je dobio ime . Kasnije ga zaposjedaju Rimljanji iz čijeg vremena je bogato nalazište rimskih nadgrobnih spomenik (stele ) i dobro očuvanih rimskih mozaika.
I konačno smo stogli u Perast, naše prvo odredište .Najljepši grad u Boki, bogat kamenim kućama , palaćama, crkvama i crkvicama( ima ih preko 20, a samo su neke sada u funkciji). Postoje podaci da je to grad koji ima najviše sunčanih sati na Mediteranu. Već je gužva, autobusi , taksiji, turist, vodići. I Perast svoje ime zahvaljuje Ilirima. Naime kraljoce Teuta tu naseljava pleme iz sjeverne Albanije, borbene Piruste, da brane Risan i kraljevstvo. I njega kasnije zaposjedaju Rimljeni.Početci srednovjekovnog Persata vežu se dolazak benediktinaca , koji osnivaju opatiju Sv. Jurja ( Sv. Đorđa) o čemu svjedoči samostan, sada prazan , na istiomenomm otočići nasuprot Perasua, koji odmara u hladu čempresa.Perast mijenja svoje vlasnike, prelazi u ruke ugarsko – hrvatskih kraljeva, pa Mlećana pod čijom vlašću ostaje do pada Venecije 1797.U komuni je sa Kotorom ,Dobrotom i Prčnjem, a pod patronom Kotora, čega se njegova bratstva pokušavaju osloboditi . To je vrijeme procvata grada. Ima dva brodogradilišta, preko 100 brodova ( galije , jedrenjaci ) kojima nejgovi pomorci plove po cijelom Jadranu, Mediteranu, izlaze i na Atlantik, sve do Enlgeske i Holadije, trgujući rudama iz zaleđ, a donoseći doma skupocjene tkanine, posuđe, ukrase i sl.Tada grade palaće, kuće, crkve. Imaju 12 brastava,stasa sloj bogatih, sloj plemstva. Poznato je da su njegovi pomorci i brodovi sudjelovali u bitci kod Lepanta,a spomnje se i bitka iz 1684.g, Peraški boj, u kome pobjeđuju Osmanlije, zbog čega im je Petra Zrinski, koji je tada tuda prolazio i poklonio im sablju, a oni njemu vrč koji su zaplijenili u bitci , a navodno je pripadao Nikoli Šubiću Zrinskom, njegovu djedu.
Odmah se ukrcavamo na brodicu za Gospu od Škrpjele, umjetnom otočilu na kojem se nalazi Gospina crkva .Prema legend dva brata Martešića su u 15. st. na hridi našli Gospinu sliku, donijeli je kući. Kada se jedan od njih teško razbolio, zavjetovao se Gospi i ozdravio zbog čega su je nazvali Gospa od zdravlja. Međutim slika se stalno vraćala na hrid pa je odlučeno da se tu sagradi njena crkva, ali se hrid morala nasuti. Potopljeni su mnogi strai brodovi i galije , donošen je kamen i nastao je otočić. A od 1452. 22. srpnja stanovnici Perasta i Boke dolaze sbojim brodicama i barkama noseći kamenje da ojačaju otočić. Taj događaj se naziva “ Fašinada” i trajen do danas. Crkva je u baroknom stilu, bogato ukrašenog stropa slikama kotorskog slikara iz toga razdoblja, Tripa Kokolje, kao i mnogim slikama koje su darovali oni koji su se zavjetovali Gosp. Tu jei preko 2000 zavjetnih, srebrenih pločica, a i mali muzej arheoloških artefakata nađenih u okolici Perasta. Poznat je i goblen, sa likom Gospe i Isusa, rad gospođe Jacinte Kunić, žene koja je čekala svog muža 25 godina da se vrati sa mora i vezla goblen svojom kosom, pa je slika od dna prema vrhu sve svjetlija jer je njena kosa kroz vrieme posijedila.To nam je sve lijepo ispričala i objasnila zaposlenoca- vodičica u toj crkvi- muzeju. Nasuprot crkve je kućica- prostorija , koja je sada suvenirnica, a iz knjige Kurosavin nemir svijete, Don Branka Sbutege saznajemo da je to u prošlosti bila “pomirbena dvirana” u kojoj se odvijao “umir krvi”, tj mirili se ljudi, obitelji , susjedi, da bi se izbjegla krvna osveta koje je u Crnojori bilo u to vrime puno. Govori se da kada bi se pomirenje dogodilo , Gospi u kutu oka zacaklila suza i niz obraz se skotrljala na oltar. Po povratku sa otočoća prošetali smo uličicama Perasta, okrijepili se u obližnjim kafićima i obišli stolnu crkvu Sv. Nikole. Sagrađena je 1616. od korčulanskog kamena ,oltar je od 4 vrste mramora, barokni kao i zvonik, a pročelje je renesansno. Često je oštećivana i pljačkana, a najviše je stradala u potresima. Sada je obnovljene , ima bogatu riznicu i muzej misnog ruha.
Napustili smo Perast, kratko se zaustavili u Dobroti i na grob Don Branka Sbutege položili cvijeće, u sjećenje na velikog humanistu, književnika, kozmopolita.
Provezli smo uz Kotor u čijoj su se luci nalazila tri kruzera, što je objašnjavalo veloku gužvu i odvezli se do podnožja Lovćen, do mjesta Dub gdje je donja postaja žičere. Lovćen se ponosno uzdiže iznad Boke sa svoja dva vrha: Štirovnik vosine 1749 m, na kome je relej i nešto niži Jezerski vrh na kome je mauzolej Petra Petrovića II Njegoša. Sa njega se za vedrih dana, kažu, vidi Italija. Po Njegoševoj želji sahranjen je na Lovćenu. U početku je to bila mala kapelica, ali početkom 20. st. se izgradio velebni mauzolej, rad našeg poznatog umjetnika Ivana Meštovića . Do njega se dolazi skalinima, ima ih 461, a krase ga dvije Meštrovićeve dvije kariatide od crnog mramora, svaka teška 7,5 tona i skulptura Njegoša sa orlom teška 28 tona . Sa Lovćena prema Kotoru spištaju se serpentine ( ima 28 ) građene u doba Austro- Ugarske , a gradio ih je mladi injženjer iz Trogira , Josip Slade Šilović, koji je bio zaljubljen u kneginju Milenu, pa je jedna serpantina u obliku slova M. Gradnja žičare je počela 2021., a završila ove godine. Počela je sa radom 14.08. Još se to uređuje i dograđuje. Gornja postaja je u mjestu Kuk na nadmorskoj visini 1350 m, ima 48 gondola, u svaku stane 10 putnika , vožnja traje 11 minuta . Ukrcali smo se u gondole i polako se vozeći stigli do gornje postaje. Vožnja lagana, ugodna , pogled na Boku predivan . Meni je bilo još ljepše kada sam se spuštala. Na vrhu vidikovac,restoran. Počastili smo se, naslikavali, uživali u predivnom pogledu.
Po povratku u Kotor imali smo oko 2 sata za šetnju, razgledavanje, osvježenje, kako je tko želio. Kotor je najveći i najznačajniji grad Boke Kotorske, Ima bogatu povijest. Prvi naziv mu je Ascruvium iz doba antike- Rima, pominje se 168 godina prije Krista. Sadašnji toponim je romanskog porijekle, postoje razne teorije, ali se misli da ima utjecaj u nastanku i bosansko zaleđe gdje imamo slične toponime ( Kotor Varoš, Kotarac i sl), a znamo da su bile veze Kotora i zaleđa. Nakon Rima osvajaju ga Bugari ( car Sakmuilo) koji ga kasnije prepušta Srbiji ( Nemanjići), ali Kotor tada ima veloku autonomoju. U savezu sa Dubrovnikom ima republički ustroj i institucije , sjedište je Eposkopa, a 1301.g. donosi i svoj statut, razvija pomorstvo i tgovinu. Padom Srbije pod Tursku vlast biva izložen napadima , pljačkama, naizmjenično ga osvajaju Mađari i Mlećani, a 1420 . potpada pod Mletke sve do 1797.U tom periodu je intenzivna gradnja obrambenih zidina , koje su počeli graditi već u 9. st.i gdadnja je trajala do 19. st. Zidine su dugačke 4,5 km, uzdižu se uz brdo, a od podnožja do vrha ima 280 m. Na pojedinim mjestima su visoke do 20 m, a širina se kreće od 2-16 m. Na njima su kule, bastion, i mnoge crkvice , kao Gospa od zdravlja, Sv. Ivan Krstitelj, Sv. Roko, Sv. Stjepan i druge. Imaju više vrata, a najpoznatija su ona na donjem dijelu prema moru: Vrata od Rijeke. Morska vrata i Vrata Gurdić. Stalno se uređuju i obnavljaju posebno nakon oštećenja od potresa. Zahvaljujući zidinama Kotor je pod zaštitom UNESC-a. Svakako nezabilazna je bila posjeta katedrali Sv Tripuna. Nju osniva i gradi bratovština Bokeljske mornarice, osnovane 809 . godine u svrhu zaštite pomoraca i njihovih obitelji. Donose u grad moći svetog Tripuna u mramornom sarkofagiću i grade katedralu. Bokeljska je mornarica traje do danas i kako se zna, proglašena je nematerijalnim dobrom pod zaštitom UNESC-a. Nova katedrala se gradi 1166 godine .Dosta je nastradala kroz stoljeća raznim osvajanjima i napadima, posebno od dva potresa 1667.g. i 1979.g. Obnavljane je i na 850 godina postojanja, 2016.g. je završila obnova i sada blista u svom sjaju. Ima tri broda sa tri apside , uglavnoim dominira barok , posebno unutrašnjost i oltari. Ima dva zvonika, sjeverni visok 33m i južni visok 35 metara. Ima bogatu lijepo uređenu riznicu, sa kaležima, križevima, reliokvijarima od srebra i zlata , rad domaćih zlatara . Posebno je vrijedan relikvijar Sv. Valentina iz16. st, i Sv Tripuna .Sjedište je jedne od dviju biskupije u Crnoj Gori ( druga je u Baru).
Nakon šetnje lijepim uličicama i trgovima Kotora bilo je vrijeme za povratak kući. Prošli smo kroz tunel, preko Tivta na Lepetene, trajektom do Kamenara, pa prema Gradu. Uz ćaskanje vrijeme je brzo prošlo. Oko 21 sat smo stigli u Grda, puni dojmova nakon još jednog lijepog i uspiješpnog izleta Udruge.