ZELENA ČISTKA (20.04.2024.)
Ove godine je Zelena čistka organizirana u travnju i kao svake godine pod pokroviteljstvom Upravnog odjela za urbanizam , prostorno planiranje i zaštitu okoliša grada Dubrovnika..
Sakupilo se nas nešto više od dvadeset udrugarki i udrugara (dva vrijedna “momka”) ispred meterološke stanice na Gorici sv. Vlaha. Organizatori su nam podijelili vodu, rukavice i vreće za smeće i krenuli smo uz brdo. Ovo je bio treći put da čistimo na istom lokalitetu. Bila je sugestija da netko od nas predloži neki novi, jer vjerujem da u našem gradu i okolici ima jako puno mjesta koja bi se trebala očistiti od smeća. Prijedloga nije bilo pa smo krenuli po starom. Mislili smo da će smeća biti manje nego prethodnih godina, ali smo se prevarili. Bilo je možda nešto manje ali i dalje puno. Ispod puta sa desne strane smo ponovno našli dosta velikog otpada, nešto starog koji je zaostao od prošlog puta, ali i dosta novog. Uglavnom stare karoserije auta, kućni uređaji, namještaj, automobilske gume,odjeća, obuća,crvena ženska torbica. Dosta toga je bilo jako terško izvaditi, jer ih je kroz godine zemlja i žbunje zarobilo. Ipak smo dosta toga iščupali i pokupili Mislim da će biti posla i dogodine. Svakako nezaobilazan je bio “dnevni otpad”: plastične boce i vrečice, tetrapaci od sokova i mlijeka, papir, maramice, a da ne govorimo o prljavim pelenama, konzervama, maskama, gumenim rukavicama, a zatekla se i puna kutija neraspakiranih urinarnih katetera. Na kraju naše trase, do pred samu bolnicu, na početkiu parkirališta, svježe pokošena trava otkrila je velike hrpe svakojakog otpada. Sramota za koncesionara parkirališta, Čistoću ili koga već, ali i loša slika bolnice u čijoj se to blizini nalazi.
Nigdje uz put nismo naišli na kante za otpatke, čak ni one što su prije bile uz klupe, a trebalo bih biti na svakom koraku i da su dovoljno velike, pa bi možda opomenule nesavjesne da otpad ne bacaju uz put i u grmlje. Ali nisam sigurna , jer jedina kanta na koju smo naišli bila je novopostavljena za psepe fekalije, bila izvaljena iz zemlje i bačena na pod, a psećih “ kakica”, i suhih i svježij, je bilo na svakokm koraku.
Svakako se mora spomenuti da je naša članica Biserka, skoro na samom početku čišćenja, uz pješačku stazu sa lijeve strane ni 1-1,5 metara od puta, u zelenilu, naišla na nešto što je ličilo na eksplozivnu napravu. Marc i Igor, naša dva člana, su potvrdili da se vjerojatno radio o zaostaloj napravi iz minulog rata. Odmah su obavijestili nadležne, koji su ubrzo došli i kako smo kasnije saznali uklonili nektiviranu granatu.Dobro je da se nije ništa loše dogodilo nikome od nas. A sva sreća da sve ove godine, također nitko nije stradao, jer tuda ljudi šetaju, beru šparoge, psi trče, djeca se igraju.
Naradili smo se, poprilično umorili i zaslužili smo odmor.Sjeli smo ispred “Dvije masline”, pojeli sendviče koje je za nas pripremio Grad, a zasladili smo se ukusnim kolačima koje je Nada naručila i kojim nas je uz piće i kavu Udruga častila. Podružili smo se, zadovoljni da smo bar nešto učinili za ljepši i čistiji okoliš. Svi smo se pitali gdje to živimo, tko su ti ljudi koji žive oko nas i tako se nesavjesno, divlje i primitivnmo ponašaju? Da li ih stvarno nije nimalo briga? Mene često hvata malodušnost zbog osjećaja nemoći i saznanja da se bar ništa ne mijenja na bolje.
Ranka.