VIS (17. – 20.9.2019.)
17. rujna veliki broj članova udruge (70) uputio se na izlet sa dva autobusa prema Splitu, a zatim trajektom na otok Vis. Vožnja je trajala dva sata i bila je vrlo ugodna. Iskrcali smo se u gradu Visu, najstarijem naselju na otoku kojega su osnovali Grci u 4.st. prije Krista. Odmah smo pošli u Muzej grada Visa gdje su nas dočekali vodiči Mitar i Velimir. Muzej je smješten u utvrdi koju je sagradila Austro-Ugarska. Slušali smo o povijesti grada, o svemu što nas očekuje u Muzeju, a onda smo išli u obilazak triju zbirki, arheološku, etnografsku i eksponate vezane uz ribarstvo, ribarske alate i opremu kao i predmete vezani uz brodogradnju i vinogradarstvo. U arheološkom dijelu nalazi se velika zbirka amfora, materijali iz brončanog i željeznog doba.
Najvrijedniji eksponat je kopija brončane glave božice Artemide.
Nakon razgledanja muzeja uputili smo se sa simpatičnim vodičem Velimirom u šetnju gradom. Pokazao nam je sve značajne spomenike, utvrde, crkve, palače i sve prirodne ljepote povijesnog grada Isse.
Predveče smo stigli u Komižu u hotel Biševo. Idući dan smo imali prekrasan izlet na otok Biševo i posjet Modroj špilji. Naš vodič i prijevoznik bio je Pjerino kojega ćemo pamtiti kao najsposobnijeg vodiča i čovjeka talentiranog i svestranog kako se samo poželjeti može. Njegova cijela obitelj je uključena u izlet kako bi se gosti što bolje osjećali. Oni voze brodove, oni pričaju o povijest otoka, oni pjevaju, kuhaju, poslužuju, oni se odnose prema svojim gostima kao s najboljim prijateljima. Uživali smo na brodu AMES, brodu koji je jedini preživio bombardiranje u našem gradu na sv. Nikolu i eto sada ima divnu ulogu da s Pjerinom prevozi turiste u turama oko Visa i susjednih otoka i otočića. Dolaskom na Biševo bili smo iznenađeni koliko turista ima u drugoj polovini rujna. Trebalo je čekati u redu za prijevoz do Modre špilje. Barkom koja može primiti dvanaest ljudi plovi se prema Modroj špili. Na ulazu vodič nas upozorava da sagnemo glave, kad se glave podignu dočeka nas pozitivan šok, od ljepote i modrine koja nas je zadivila.
Nakon Modre špilje odlazimo sa Pjerinom u uvalu Porat gdje se nalazi predivna pješćana plaža. Dok smo se mi kupali i uživali u kristalno čistom moru, gospođa Silvana, Pjerinova supruga spremala je ručak na brodu. Ručak bio je pravi domaći: pašta “svašta” kao predjelo i tuna steak sa patatama na salatu uz domaće vino i pića po želji, sve to uz pjesmu, smijeh šale i veselje. Nakon ručka vraćali smo se uz samu obalu otoka Biševa i vidjeli ljepote stijena uvala, plažica, malih špiljica mjesta gdje je obitavala morska medvjedica. Takvu ljepotu i boje mora ima samo ovaj otok.
Na povratku u Komižu vidjeli smo puno brodica, jahti, baraka, ali i tradicionalne falkuše u luci. Sve je puno turista, a i u večernjoj šetnji uvjerili smo se u to.
Trećeg dana našeg boravka bio je planiran izlet brodom, ali je zbog kiše odgođen. Pošli smo autobusima u unutrašnjost otoka sa našim Pjerinom koji se ponudio da nam bude vodič kao i njegov nećak Jure. Prolazili smo kroz sela, a jedno od njih nosi neobično ime Žena glava. Svuda su vinogradi ,obrađena polja. Popeli smo se na uzvisinu pored tvrđave George odakle se vidio vojni aerodrom i sve druge utvrde na okolnim brdima. Tu puca pogled i na pučinu gdje se odvio čuveni Viški boj 1866. godine u kojem je habsburška mornarica pobijedila talijansku mornaricu na radost Višana. Otišli smo zatim u posjet Titovoj špilji koja je inače u turističkoj ponudi otoka kao i drugi vojni objekti iz razdoblja vojne prisutnosti na otoku.
Poslijepodne smo otišli u obilazak Komiže sa vodičem Velimirom.Pored našeg hotela je crkva Gospe od gusarice. Legenda kaže da su gusari ukrali gospinu sliku, ali su doživjeli brodolom, a slika se vratila na isto mjesto i tu je narod dao sagraditi crkvu. Išli smo dalje Ribarskom ulicom, a onda kroz male uličice do najstarijeg dijela Komiže, gdje stare kuće svjedoče koliko je to staro naselje. Polako usponom došli smo do crkve sv.Nikole. Tu se svake godine spali jedan ribarski brod za spas drugih brodova i to je viška tradicija koja neće izumrijeti. Pored crkve je groblje gdje počivaju i viški velikani kao Ranko Marinković, Ivica Vidović, Jakša Fjamengo. Predivan pogled na Komižu na zalazu sunca ostat će svima u sjećanju.
Posljednji dan većina je otišla brodom AMES i Pjerinom iz Komiže do Visa, a drugi dio autobusima u grad Vis. Dojmovi su bili više nego dobri, svi su bili oduševljeni ljepotama onoga što su vidjeli ploveći uz najljepši dio obale našega Jadrana.
Prirodne ljepote otoka su očaravajuće, ali ona izreka da je “čovjek ključ uspjeha u turizmu” više nego stoji jer mi smo imali sreću da nas je vodio čovjek kojemu smo zahvalni da nam je ukazao na te ljepote srcem i dušom, pjesmom i lijepom riječju.
Ostat će dojam da je ovo bio jedan od najljepših naših izleta.
Mila Sturica