Uskrs u Primorju – Kliševo, 1. travnja 2012.

Prvi travnja, Pile, Libertas, Udruga, stara poznata slika, svi spremni za polazak.

Ovaj put u Primorje, tamo su mirisi Uskrsa, pengana jaja, mlada i mladoženja, puna mjesna crkva, suveniri, masa ljudi, lokalnih i ostalih, Kanađana, Amerikanaca, Talijana i nas bome iz Udruge sa Nadom,/a kako bi bez nje.

I konavoska mladež je došla otplesati Linđa, bome na svoj način, sve mlade djevojke i mladići, jedni ljepši od drugih… Ponos Grada i okolice…

Vrijeme prijeti kišom, vjetrom, ali nitko ne obada, hrlimo dalje, vidjeti sve i namirisati se tek procvalih trešanja, cvijeća, domaćeg kruha, pršuta, sira, kuka i šparoga, kupusa, mlade pečene janjetine, vina, rakije, sve domaće, sve naše, hrvatsko.

Kuće, kamene, čiste, sjaje se od ljubavi i ljepote prirode, zraka, ptica,voća i povrća i nadasve, vrijednih ruku. Jest, pogodili ste to je Kliševo, to je Gromača i sve tako uokolo, tko radi, taj i ima.

Nakon svadbe u živopisnim nošnjama starih, mladih i preslatke djece, evo Linđa na primorski i konavoski način. Aparati škljocaju, ljudi se tiskaju, veselju nema kraja, počela i neka hladna kiša, nitko ne haje, veselje je tu i treba sve vidjeti, upiti i ne zaboraviti, svi počeli plesati i pjevati.

Bome, kad smo se dobro počastili (veliko hvala svima ‘ko je bio tako vrijedan i sve spravio) još jedno iznenađenje u kući gospara B. Margaretića, čeka tek skuhana prava kavica s rakijom, vrućim pršuratama i drugim kolačima, “pala” pjesma.Tešo, ko Tešo, ne zna za stajanje,”poje k’o slavuj”, a gazda od kuće, nakon njega počeo sa lijericom, tim iskonskim glazbalom, nikome se ne ide doma, kad se osjećaš  k’o “doma”..

Beba