Udruga na Ohridu
Dugo sam priželjkivala izlet na Ohrid dok mi se to konačno nije i ostvarilo u organizaciji udruge „Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota“. Malo pospane od noćnog putovanja brzo nas je razbudilo svježe jutro Ohridskog jezera i ugodna pojava našeg makedonskog vodiča Ljupčeta. Na putu prema manastiru Sv. Nauma pričao nam je o planini Galičici (dijelu Solunskog fronta),danas parku prirode. Usput smo pogledali“vodeni muzej“,sojenice s ostacima arheoloških iskopina. Oko manastira je lijepo uređen prostor za šetnju uz izvore Crnog Drima koji tvore malo jezero,a jedan najveći dotok u Ohridsko jezero je posebno zanimljiv. Manastir obiluje ikonama i freskama starima dvjesto godina i zlatnim ukrasima. Sv. Naum je osnovao manastir u suradnji sa svetim Klimentom 900.godine,a i sam Naum je tu pokopan 910. godine.
U Ohridu smo se uz iscrpnu priču vodiča uspjeli popeti do drevnog grčkog amfiteatra iz helenističkog razdoblja, a zatim do Plaosnika, mjesta gdje je sv. Kliment sagradio manastir Sv. Pantelimon, prvog sveučilišta za obrazovanje i kulturu Slavena. Ovaj prostor je pravi muzej na otvorenom,veliko arheološko nalazište s ostacima iz različitih razdoblja ranih civilizacija na području Ohrida. Spuštajući se niz hrid došli smo do crkve Sv. Ivana iz 13.stoljeća,a još niže do ribarskog naselja Kaneo i uz obalu došetasmo do grada. Posebno je zanimljiva Samuilova ulica zbog starinskih kuća poznatih ohridskih obitelji iz 19.stoljeća s bijelim fasadama i drvenim gredama. Kraj ulice krasi crkva Sv. Sofije sa svojom veličanstvenom arhitekturom.
Šetajući glavnom ulicom, trgom i rivom primjećujemo sporiji i ležerniji način života te ljubaznost i jednostavnost domaćih stanovnika. U Bitoli smo drugog dana posjetili spomen sobu Mustafe Kemala Ataturka i antičko nalazište Heraclea Lyncestis, helenističko naselje u kojem su poslije Rimljani izgradili terme i amfiteatar s ložom.
Boravak u Ohridu završili smo romantičnom večerom u restoranu na Biljaninim izvorima gdje smo uživali u makedonskom ajvaru, gravču na tavču i vrlo ukusnom i zdravom „mokalu“, umaku od miksanog češnjaka, ulja i limunovog soka. Dobro raspoloženi plesali smo uz ritam poznatih makedonskih pjesama,a posebnom ugođaju doprinio je pogled s prozora restorana na osvijetljeni kip Biljane na izvoru. Na tim izvorima su žene,kao i opjevana Biljana,nekoć prale i na suncu izbjeljivale robu te je uredno posloženu nosile na glavama kući.
Puni lijepih utisaka četvrti dan se iz Makedonije uputismo prema Tirani,gdje smo uz stručno vodstvo prošetali prostranim Skenderbegovim trgom, a potom ručali u poznatom restoranu Taiwan.
Na povratku kroz Albaniju uživali smo u pogledu na planinske i riječne pejzaže te u nepreglednim maslinicima.
U Grad se vratismo prije ponoći, puni dojmova, zadovoljni i zahvalni našoj Nadi, predsjednici Udruge, na odličnoj organizaciji.
Zdravka Sikirić-Kursar, članica udruge
LJUBITELJI HRVATSKIH TRADICIJA I PRIRODNIH LJEPOTA NA OHRIDU
11. – 15. ožujka 2015.