Sveti Josip, Dan malostonskih kamenica (19.03.2022.)
Dan sunčan, burica blago puheta, autobus skoro pun udrugara. Svi željni druženja i izleta. Poštujući sve protuepidemijske mjere, prvo smo krenuli preme Rotondi iznad Ošljega. Sela Dubrovačkog primorja su se tek budila iz zimskog sna. Proljetnice procvjetale, gora počela pupate, a vrijedni primorci već uzorali svoje doce i zasadili verduru i patate. Prava idila.
Popeli smo se do Rotonde, neki pješke, neki autobusom (naš vozač Daniel je majstorski proveo veliki autobus uskom cestom do vrha). Pred nama je pucao pogled na Primorje i malo selo Ošlje. Prosto za nepovjerovati da je u 10. stoljeću, kako zapisi govore, ovo selo nekad bilo grad, jedan od pet naseljenijih gradova u Zahumlju, pod nazivom “ Josle”. Rotonda, koja se u narodu još i nazivala Mirine, Banovi dvori, Grčka crkva, i Crkva kod Bijele lokve, a prema izvoru i lokvi u blizini, koja je služila kao pojilište, je ruševina, ostatak neke stare bogomolje. Naša članica Branka Hajdić, viša kustosica Dubrovačkih muzeja, se potrudila da sazna što više o tome, pa nam je, unutar Rotonde, ispričala dosta zanimljivosti.
Tako smo saznali da građevina vjerojatno potječe iz 10. stoljeća, iz vremena vladavine zahumskog kneza Mihajla Viševića, susjeda i suvremenika kralja Tomislava i da je je vjerojatno posvećena Svetom Mihajlu. To su sve pretpostavke, jer ne postoje baš pouzdani podaci, a najviše je o njoj istraživao i pisao Tomislav Marasavić 1956. g. Crkva je osmeroapsidna, što je rijetkost, jer su po Dalmaciji, uglavnom šesteroapsidne. Jedino slična postoji u Omišlju i na jugu Francuske. Uz to ima otvore na apsidama, što je također rijetkost. 1957 godine ostatke je konzervirao Zavod za zaštitu spomenika kulture Dubrovnik i od tada zidine tako izgledaju. Visina im je od 2 do 4 metra , debljina oko 70 cm.
Unutrašnji je promjer veoma pravilne kružne osnove 6,7 m, a vanjski 10 m. Prosječni je unutarnji promjer cijeloga osmerolista 10 m, a ukupni vanjski 12 m. Branka je pronašla rad grupe arhitekata koji su napravili, u 3D tehnici, nacrt kako je, vjerojatno, crkva izgledala u stvarnosti i donijela kopiju da nam pokaže. Bila je to impozantna građevina. Karakteristično je, a stručnjaci su to i istražili, da unutar Rotonde postoji izvanredna akustika, pa sa mjesta gdje je stajao svećenik svatko unutar crkve mogao jednako jasno čuti svaku njegovu riječ. Uz to zidovi su izvana obogaćeni lizenama koje ublažavaju utjecaj vanjske buke.
Nakon što smo saznali nešto novo iz naše povijesti, a mnogima je to bila prva posjeta Rotondi, malo smo se okrijepili, pa put Bistrine. A tamo već veselje. Puno ljudi, domaćih i gostiju, jedu se kamenice, kušaju vina domaćih vinara, sviraju muzikanti. Zaorila se pjesma, udrugari se razgalili. Nije nam se nikamo išlo od tuda, ali u neko doba smo ipak krenuli u Mali Ston, u Vilu Korunu, na ručak. Bilo smo gladni pa smo jeli, ali hrana je bila neukusna, a usto i hladna, kao da je tek izvađena iz frižidera. A možda i jest. Jedino je vrijedila salata od patata i rikule i rozata.
Ostalo nam je još vremena da prošetamo po Stonu. Planiranu posjetu novoobnovljenom Velkom kaštelu, koju nam je poklonilo Društvo prijatalja dubrovačkih starina, nismo ostvarili, jer smo došli dosta kasno, pa je bilo zatvoreno.To ćemo neki drugi put. Popila se kava, poneko piće, a onda nazad put Grada. U autobusu je bilo dosta mirno, pa su naši novi članovi, Vicko i Sandro, pjesmom i doskočicama podizali atmosferu.
Nadam se da je ovo početak, tj. povratak na staro i da nas neće zapljusniti novi val CORON-e ili neka druga nevolja i da ćemo se nastaviti družiti često i u velikom broju.
Ranka.