Sinjska alka 2011.
IZLET U SINJ I ČAVOGLAVE
5. kolovoza je značajan dan našu domovinu, za naše branitelje, a mi ćemo ga pamtiti po bogatstvu događanja i doživljaja.
Krenuli smo „malim autobusom“ i vozačem Perom na put prema Sinju. Društvo kao i uvijek, veselo, raspoloženo, i djeca i odrasli članovi Udruge. Naše odredište bio je planinarski dom „Orlove stine„ na planini Svilaji. Jedan dio puta bio je težak i za vozača i za nas. Makadam kojega je „izderala“ posljednja kiša hrabro smo uz pjesmu i smijeh prošli. Dočekali su nas ljubazni domaćini u domu i ponudili ukusne arambašiće za ručak.
Nakon kratkog odmora, spustili smo se u Sinj na prvo natjecanje, Baru. Zauzeli smo dobra mjesta na tribinama i pratili sve tri utrke. Naš favorit Ante Poljak pobijedio je sa 8 punata. Gledati uživo trku, konje, ponosne alkare i njihove momke je nešto što se ne da opisati riječima, to se mora doživjeti. Čim je završilo natjecanje, odlazimo u Čavoglave. Kolone automobila, rijeke ljudi sa svih strana najavljivali su ogromnu gužvu, ali mi smo hrabro išli naprijed. Dobri „plavi dečki“ su na svim punktovima imali razumijevanja i puštali narančasti autobus „Libertas“ naprijed i tako sve do samog središta zbivanja u Čavoglavama. (Ako ovo netko od naših policajaca pročita, puno im hvala! ) A tamo? Tisuće i tisuće ljudi iz svih krajeva Hrvatske, sa zastavama obitelji sa djecom, branitelji, dostojanstveno slave Dan zahvalnosti i Dan branitelja.
Čavoglave znaju sa svojim Markom potaknuti i razbuktati euforiju domoljublja i poštovanja prema onima koji su stvarali Hrvatsku. Biti dio toga je nešto nezaboravno i vratilo me na sam dan Oluje kad smo svi plakali od sreće.
Povratak u planinu nakon duge vožnje u kolonama razdraganih ljudi vratio nas je u neku drugu stvarnost. Agregat se u domu brzo ugasio, a mi uz šterike nastavili sabirati dojmove i slaviti do zore.
Nekoliko hrabrih članica udruge otišlo je ujutro rano na put prema vrhu Svilaje. Planinarili su četiri sata do vrha. Svaka im čast na čelu s Nadom!
Subotu jutro proveli smo šetnjom po planini. Netko je otišao na Orlove stine, odakle se pruža pogled na Peručko jezero i cijelu Sinjsku krajinu. Nakon predivnog ručka (domaća goveđa juha, lešo meso, pire i salata) otišli smo na Peručko jezero. Mnogi su se okupali i osvježili u jezeru, drugi su brali gljive i ljekovito bilje, a onda opet u Sinj na natjecanje Čoju. Ponovo pobjeđuje Ante Poljak i mi smo se nadali da će osvojiti i Alku, što se nije nikad dogodilo da u sva tri natjecanja pobijedi jedan alkar.
U gradu mnoštvo naroda, sto kafića sve puno, osjeća se neka posebna atmosfera. Na Trgu Franja Tuđmana gledali smo smotru folklora i viteštva, a onda na našu planinu pomalo umorni, ali sretni.
Nedjelju jutro napuštamo Orlovu stinu i krećemo drugom stranom Sinjskog polja. Prošli smo kroz Glavice, Otok (rodno mjesto generala Norca), pored hidroelektrane Orlovac i došli na izvor rijeke Rude. Tu smo se malo osvježili, napili izvorske vode i preko Trilja i mosta na Cetini krenuli prema Sinju. Nekoliko sati imali smo slobodno i svatko je u svečarskom gradu mogao naći nešto čime će ispuniti to vrijeme. Molitva u crkvi Gospe Sinjske bila je potreba i utjeha i tom vrućem i napornom danu.
Naš domaćin u Sinju bio je gospodin Zorica u čijem smo restoranu ručali i odakle smo imali dobru poziciju za gledanje Alke. Bilo je predivno, uzbudljivo, veličanstveno. Alkari u svečanim odorama prolazili su pokraj nas, frcao je pijesak ispod kopita uzbuđenih konja, a sa tribina odjekivala je podrška i pljesak za svaki dobiveni punat.
Prošli su pokraj nas i svi visoki dužnosnici. Neki su članovi udruge uspjeli ovjekovječiti trenutak sa predsjednikom, premijerkom ili nekim od alkara.
Svatko od nas nosi u sebi neki poseban doživljaj i to je nešto što će ostati u nama kao pojedincima, ali zahvaljujući društvu, udruzi, kolektivno zadovoljstvo produbljuje još više naše individualne osjećaje.
Ovaj izlet bio je predivno iskustvo, vrijedno doživotnog pamćenja.
Mila