Prud, Plovidba Norinom (22.08.2020.)
Opet jedan lijepi izlet neretvanskim krajem.
Odredište nam je bio Prud, malo, metkovsko, prigradsko naselje, u istoimenoj oblasti, na granici sa Bosnom i Hercegovinom, sa većim Vidom , u kome se nalazi poznati Muzej „Narona“ . Jednu zanimljivost nam je ispričao domaćin, gospodin Ante Taslak, čiji sin Stipe vodi restoran “Vrilo“, u kome smo se okrijepili po dolasku i kome smo kasnije ručali. Naime , granica je vrlo blizu i u neposrednoj blizini je malo seoce, koje administrativno pripada BiH, ali njegovi stanovnici, da bi došli u svoju državu, prvo uđu u Hrvatsku , pa preko graničnog prijelaza u BiH, jer nema drugog puta, a i vodu i struju dobivaju iz Metkovića.
Nama je namjera bila provozati se rijekom Norin, koja izvire iz malog izvorskog jezera u blizini i vijuga , praveći rukavce, do Neretve, u koju se ulijeva nedaleko naselja Kula Norinska .Iz toga izvora vodom se opskrbljuje suvremeni regionalni vodovod „Neretva-Pelješac-Korčula-Lastovo-Mljet.
I zaplovili smo u dvije lađe niz Norin. Rijeka polako teče i nosi nas, gotovo da nije ni trebala snaga motora. Voda bistra tirkiznio-plava, vidi se raslinje, a sa strane tepisi lopoča čiji su cvjetovi već odavno ocvali, jer je ljetu već kraj. Brojne vrbe nadvisuju rijeku praveći hlad, a svježina vode, povjetarac i taj hlad su nam godili, jer je ljetna žega već jačala. Pred nama polijeće gnjurac, pa čaplja i neke druge ptice.Smetamo im , uznemirili smo ih. Patke izvode svoje pačiće koji, kao vojnici, plivaju za majkama. I oni nas se klone.
Uz obalu su takozvani tratuni, kanali, jaruge, koje su kopali stanovnici u tu razapinjali mreže i vrše za lov jegulja i ribe. I danas svaka obitelj ima svoje mjesto, tratun, za penjanje mreža. Norinom , kao i Neretvom su oduvijek plovile trupice i lađe, i svaka obitelj ih je imala. Služile su ta prijevoz ljudi, stoke, ljetine ( povrće, libenice , sijeno) .Njima su veslali muškarci ili samo kormilarili, a kada je lađa išla uzvodno, pokretale su se lancanjem(od lancana-posebno pleten konop).Uvijek je jedna strana obale morala biti očišćena, jer su tuda išli konji, koje su vodile žene ili , najčešće same žene koje su lancale lađu , prebacivši lancanu preko suprotnog ramena , da ne sklizne. Naš domaćin Ante je u vezi sa tim ispričao jednu anegdotu. Kormilario punom lađom ljetine Jure, a žena Kate lancala. Pitao susjed :“Kuda ćeš Jure?“. A Jure odgovorio:“ Vodim Katu doktoru, nešto nije dobro.“
I tako smo se u dobrom raspoloženju, uživajući u divnom krajoliku, spustili skoro sve do ušća Norina u Neretvu, pa nazad uz rijeku. Uz put smo svratili na jednu čistinu, livadu, u vlasništvu domaćina, gdje smo brali i jeli smokve sušice, zalijevajući ih hladnom travaricom Bilo je super.
Na povratku nas je dočekao ukusan ručak, a što drugo nego žablji bataci, a za neke teletina ispod peke. Uz to dobro domaće vino, žilavka.
Pokušali smo i pjevati, ali nije baš išlo. Nedostajao nam je naš Tešo i njegova gitara. Iznenada se razbolio , pa nije mogao biti sa nama .
Bilo nam je tužno bez njega, brinuli smo što će biti sa njim, ali svi se nadamo da će on to sve uspješno prebroditi i ponovo sa nama ići na izlete i pjevati nam svojim divnim tenorom.
Ranka