77. Pohod na Dunavske rupe 6.6.2010.
Ovaj put gospođa Nada htjela je provjeriti našu izdržljivost i snalažljivost!
U proteklu nedjelju mala ali hrabra grupa iz Udruge (devet članova) uputila se na pješačko-planinarsku turu od Kune konavoske do Dunava.
Na ovu avanturu, vjerujem, nitko ni u ludilu ne bi pošao sam, ali zato ovaj put nas je vodio poznati konavoski lovac Pero Pušić, rođak naše Predsjednice. Na prvi pogled gospar Pero, dok smo se autima uspinjali do Kune, mirno je promatrao konavoski krš. Ali, kad smo izašli i počeli pješačiti „poletio“ je kao razdragano dijete zaboravljajući svojih skoro sedamdeset godina koje nosi na leđima.
Ovo je bio njegov teren kojeg je poznavao kao svoj džep. Usprkos vrućini i teškom terenu (gore-dole, cik-cak, lijevo-desno) uživali smo u prekrasnoj prirodi. Susreli smo se s raznim gljivama, mahovinom, paprati i poskocima, ali s njima nismo imali problema. Pješačenje je trajalo oko pet sati slijedećom rutom: Kuna konavoska – Duboki doli – Rapat – Dugi doli – Pod Rozarija – Velika kupa – Mala kupa – Vratimlja – Streljana u Dunavama.
Na kraju izleta na Streljani u Dunavama, dobročinstvom gospara Pera i Streljačkog društva „Konavle“, svoja umorna tijela „rekuperali“ smo odličnim roštiljem i crnim vinom.
Nad Konavoskim poljem polako je padao sumrak. Zahvalili smo se našem vodiču lovcu Peru i gospođi Nadi na prekrasnom izletu. Sretni i zadovoljni uputili smo se natrag u Grad.
Tonko Marunčić