107. Pjesma naše Fani, Tuhelj, travanj 2011

ZA KOMAD ZEMLJE OVE…

Za komad zemlje ove

Što osjećat’ sad,

Kad navijek je pjesnik piše,

Slikar je crta rad’,

I što onda pjevat,

I što dati,

Kad za nečim mogu klicat’,

A za dio zaplakati?!

Kako ljubit’ sjene, uspomene

Bez kritike, gorčine,

Kako biti atom… svoje domovine?

Kako ne voljet ono što se vidi,

Zagorske kleti, dubrovačke hridi,

Zašto mrzit’ Jarun, predavanja stara,

Ponos od Hajduka, tugu Vukovara?

Imamo li ponos,

I tko nam ga uze,

Tko umjesto domoljublja…opisuje suze?

Jer…

Za komad zemlje ove

Živote su dali,

Pa su ispod humka, možda, zaplakali,

Što je blate, što je gade,

Na kostima palih ideale gaze,

Nebodere grade

Od pohlepe i laži,

Truju mladih san,

Da unište sve što cvate, domovine panj.

Svaki korak prema naprijed

Te hijene ruše,

Bez imalo pokajanja okreću se…

KAKO VJETAR PUŠE!

I što reći, a ne znati,

Glasno himnu zapjevati,

Dati počast onom svemu, budućemu pokoljenju,

Kad u svima NAŠE srce bije,

Kad iz iste vene

Krv HRVATSKA lije?!

Tuhelj, 01.04. 2011, Franka Fani Dedović-Kohn