Pag i Rab (28.4.23. – 2.5.23.)
Petak, 28.4.23.
Kada nam je naša predsjednica Nada predložila Pag i Rab kao slijedeći cilj našeg putovanja prva mi je asocijacija bila Paška čipka i Rapska torta. Sada, kada je ovaj izlet iza nas, znam da je priča o Pagu i Rabu daleko više od prvih pomisli. Nas četrdeset osam Udrugara sa našom Nadom na čelu i vozačem Milošem krenuli smo s Pila prema Pagu (zahvaljujući Nadinoj intervenciji kojom nam je odobren ukrcaj na tom frekventnom mjestu).
Za neke od nas je ovo putovanje bilo dodatno zanimljivo budući da je to bio prvi prelazak Stonskom zaobilaznicom i Pelješkim mostom. Sama Stonska zaobilaznica, sa modernim i građevinsko zanimljivim rješenjima, poštedjela je naš Ston od prometne gužve. Cesta vješto prolazi vijaduktima i tunelima preko Pelješca i elegantno se naslanja na Pelješki most. Ona nam, zajedno s Pelješkim mostom, nudi nove do sada neviđene vidike i svi redom ostajemo osupnuti ljepotom. Uz kratki predah na Neretvi (hotel „Merlot“) uključenjem na autocestu smo za čas stigli do odmorišta „Skradin“. S te pozicije se pruža predivan pogled na taj skriveni gradić kao i na ušće rijeke Krke s Šibenskim arhipelagom. Ubrzo prelazimo Paški most i stižemo do gradića Paga koji je prepun znamenitosti. Paška solana je izazvala veliki interes kod naših udrugara jer su imali priliku usporediti je sa Stonskom solanom. Tako je na primjer podloga bazena Stonske solane od kamena, a podloga Paške ilovača. Težak trud Pažana u solani je poznat kroz stoljeća. Međutim, i žene su radile u solani tako da su donosile vodu svojim muževima i posebno prebirale sol kako bi otklonile spomenute čestice ilovače. I taj posao je iznimno naporan i težak. Moram napomenuti kako je nažalost Mletačka Republika stoljećima crpila bogatstvo iz Paške solane. Svakako želim spomenuti i gospodina koji nas je vodio prostorima Solane obrazlažući svaki izložak i odgovarajući na naša brojna pitanja. Njegovo strpljenje i bogato znanje o povijesti Solane i ovog kraja je vrijedno spomena u ovom tekstu.
Muzej Paške čipke je posebno impresivan. Tamo nas je dočekala čipkarica i objasnila način izrade. Za taj rad stanovnice Paga kažu da se „čipka šiva“. Dakle, ne plete, ne veze, već šiva. Zadivljujuće je bilo vidjeti to umijeće paških žena. Sreća, još početkom 20. stoljeća je utemeljena „Čipkarska škola“ pa je izrada čipke oteta zaboravu vremena.
Obilazak ženskog benediktinskog samostana „Sveta Margarita“ nam je omogućio da vidimo izložbu vrijednih umjetničkih dijela i relikvija koje paške koludrice čuvaju. Među njima je svakako najznamenitiji „Sveti Trn“ koji se već sedam stoljeća nalazi u samostanu. Riječ je o trnu s Kristove krune koji je i Sveta stolica potvrdila kao relikviju. Još samo jedan takav trn na svijetu se nalazi u crkvi Notre Damme u Parizu. Također, časne sestre ovog samostana proizvode poznati dvopek (beškot) po staroj recepturi pa je nekolicina nas kupila paketić za prihvatljivih šest eura znajući da se one financiraju isključivo izradom i prodajom svojih proizvoda. Prepuni dojmova u Novalju smo stigli oko 19. sati i smjestili se u hotel „Olea“ (4 ****). Prilikom ugovaranja putovanja to je bio jedini otvoreni hotel u Novalji. Naša Nada uspjela je ugovoriti pristojno sniženu cijenu što i nije bilo baš jednostavno. Hotel je odlično opremljen, bazen, teretana, jacuzzi, a hrana odlična! Sve 5! Od hotela do samog centra Novalje ili do rive treba učiniti petnaesak minuta pješke s blagom nizbrdicom i to nikome nije bio problem. Problem je bio vratiti se uzbrdo pogotovo što je zbog nesustavne gradnje i nereda neoznačenih ulica trebalo savladati mali labirint. Dojam je kao da su prvotno izgrađene kuće, a potom formirane ulice. Dakle, o urbanizmu se ništa ne zna! Ironija je dok je grad Pag u doba gradnje poštovao pravila urbanizma današnji graditelji ga ignoriraju.
Subota, 29.4.23.
Ovaj dan je po svom intezivnom programu bio najzahtjevniji dio putovanja. I u fizičkom i u emocionalnom smislu. Ustali smo vrlo rano (oko 4 sata) budući smo u 6.00 trebali poći katamaranom iz Novalje na Rab, jer je to jedina dnevna linija. Potom smo se autobusom prebacili do mjesta Lopar gdje smo se ukrcali na „glass katamaran“ u čijoj ostakljenoj utrobi možete gledati bogato jadransko podmorje. Nakon kraće vožnje došli smo do otočića Sv. Grgur. Nakon Prvog svjetskog rata na ovom otoku su bili zatočeni oficiri vojske Carske Rusije, a iza Drugog svjetskog rata u njemu su bile zatočene političke zatvorenice. Turobna atmosfera, sve urušeno i napušteno. Jedini ostatak tog groznog razdoblja je veliki kameni natpis „TITO“ na vrhu brda iznad uvale. Nakon kraćeg zadržavanja put smo nastavili prema daleko poznatijem logoru političkih zarobljenika Golom otoku u čijem zaleđu izranja snažni Velebit. S vodičem smo se uputili u razgled ovog logora i ostali zapanjeni nebrigom države za ovako važno mjesto ljudske patnje. Posjet otocima-logorima Sv. Grgur i Goli otok od strane svih sudionika putovanja je bio izraz poštovanja i suosjećanja prema stradalnicima koje je nesretna sudbina dovela na ovo očajno mjesto. Smatram da je naša dužnost bila posjetiti ove otoke kako bi osvijestili činjenicu stradanja u teškom političkom vremenu kada se za izgovorenu riječ išlo na dugogodišnje i surove kazne. Što reći, nego: „Ne ponovilo se!“.
Nedjelja, 30.4.23.
Nakon malo dužeg spavanja i izvrsnog doručka autobusom smo krenuli na sam sjever otoka Paga vidjeti maslinik Lun, dom najstarijih maslina, starijih od 1600 godina. Imali smo izvrsnog vodiča gospodina Bruna koji nas je u autobusu upoznao s mnogo činjenica o maslinama i maslinarstvu za koje mnogi od nas nisu znali. Čaroban je Lun! Ostaje se bez riječi pred takvom starinom. Svi smo bili oduševljeni.
Znatiželja nas je na povratku odvela na poznatu turističku plažu – Zrče, mjesto gdje se ljeti okupljaju partijaneri sa svih krajeva svijeta. Nas je dočekao tih, pust i pun ljepote. Neki hrabriji su učinili prvu banju dok su ostali uživali uz kavu i koktel. Ručak u Novalji u restoranu „Riva“ nije bio za pohvalu tako da su neki naši članovi iskoristili pogodnosti suvremenih komunikacija i na stranicama interneta iskazali svoje nezadovoljstvo. Navečer u hotelu, naša Nada, se potrudila i da nas zabavlja živa glazba, a uz nju Udrugari su zaplesali.
Ponedjeljak, 1.5.23.
Danas smo cijeli dan posvetili mjestu Rab na istoimenom otoku. Ponovno rano ustajemo i u 6.00. katamaranom putujemo iz Novalje za Rab gdje stižemo za četrdesetak minuta ugodne vožnje. Opušteno smo šetali Rabom, lijepim mjestom sa četiri zvonika, koji su zaštitni znak grada. Vodič nam je opet bio gosp. Bruno. Nije na odmet reći kako je naša Nada odličan pregovarač pa je i naknadu za njegovu uslugu vodstva uspjela sniziti. Odlazak u „Kuću Rapske torte“ je bio posebno zanimljiv. Vrijedni domaćini su nam prezentirali izradu Rapske torte i tu smo prezalogajili ili, bolje rečeno, ručali. I tu se Nada iskazala pa je cijenu snizila s 22 na 15 eura. „Kuća Rapske torte“ je dobar primjer kako se tradicija može vrhunski ponuditi svakom gostu. Malo tko od nas da nije tamo kupio neki od njihovih proizvoda. Svi smo bili jako zadovoljni i sretni. Srednja ulica, tako se zove jedna od najživljih ulica u Rabu, je vrlo zanimljiva. Niz malih dućana, puno sitnica za turiste, a za sladokusce bi preporučila slastičarnu „Biser“ i njihove odlične velike, velike krempite (2,9 eura)
Utorak, 2.5.23.
Dan je povratka kući. Cijelo vrijeme smo imali sreće, sunca je bilo taman koliko treba. Danas nešto kiše do Zadra, i dalje sve suho. Odličan ručak nas je čekao kod ugostitelja Zorice. Svi smo bili zadovoljni i opušteni. Neki od nas su pošli zahvaliti se i preporučiti Gospi Sinjskoj, te obići muzej „Sinjske alke“. Šteta što nije bilo više vremena da ga detaljnije pogledamo ali sada imamo dobar razlog za ponovo ići u Sinj. Povratak preko Pelješkog mosta i Stonske zaobilaznice i opet razlog za ponos i divljenje. „Lijepo ime Nada!“ smo svi u autobusu zapjevali kako bi se zahvalili našoj Nadi na odlično organiziranom putovanju i na svemu lijepom doživljenom. Zahvala ide i vozaču Milošu koji nas je sigurno vozio tijekom cijelog puta i žive i zdrave vratio našim kućama.
Dubravka Marunčić,
Dubrovnik, 10. svibnja 2023.