Novi Sad, Subotica, Segedin (3 – 8 .11.2023.)
03.11.2023 Nada i udrugari su krenuli na put za Novi Sad. Kišno jutro nije omelo planove. Zaustavljanje na Buni, pa dalje preko Mostara, Sarajeva , Pala prema Jahorini. Na putu prema Zvorniku smo pregazili Romaniju. Nakon prelaska granice sa Srbijom nastavili smo put za Šabac. Večera u restoranu gdje ježenski dio grupe nazvan lepojkama. Slijedio je put preko Fruške Gore te dolazak u Novi Sad. Smještaj u hostelu Exit Lavirint. Bravo Nada, dobar izbor smještaja, u samom centru grada.
Većina grupe je pošla na spavanje, a netko se odlučio na kratku šetnju u piđami. Naša draga Nada je vozaču poslala informacije o smještaju na njegov hrvatski broj, ali je koristio bosanski. Nije mogao pronaći smještaj, pa je oko 2h ujutro zvao Nadu koja je u u piđami, uzevši samo jaketu izašla na ulicu potražiti ga.
4.11.2013 Posjet muzeju Vojvodine, slobodno vrijeme, Dani Piva
Nakon doručka u hostelu prošetali smo kroz Dunavski park do muzeja Vojvodine.
Dunavski park je najstariji i najljepši park u Novom Sadu. Uređen je u 19. stoljeću. U njemu je malo jezero s otoćičem na sredini na kojemu su posađene žalosne vrbe u sjećanje na austrijsku caricu Sisi.
Muzej Vojvodine prikuplja , obrađuje, čuva i prezentira muzejsku građu koja prikazuje razvoj ljudskog društva u kontinuitetu od 8000 godina. Obuhvaća arhelogiju, opću povijest, povijest i umjetnost te etnologiju. Muzejski fond broji oko 400 000 predmeta i biblioteku s preko 50 000 izdanja. Stalni postav predstavlja razvitak ljudskog društva na području Vojvodine. Izloženi predmeti svjedoče o trajanju ljudskih zajednica i kultura od paleolitika, mezolitika, neolitika, bakrenog, brončanog i željeznog doba do vremena starih Grka i Rimljana (4 kacige rimskih vojnika), seobe naroda od 4-9. stoljeća, smjena etničkih zajednica i prošlost Vojvodine od sredine 19. do sredine 20.stoljeća.
Ostatak toplog i sunčanog dana udrugari su iskoristilai za šetnju samim centrom. Trg Slobode je centralno mjesto u gradu, okružuju ga zgrade s kraja 19. i početka 20. stoljeća: Magistrat ili Gradska kuća (neorenesansa), Crkva Imena Marijina poznata i kao katedrala ali nije sjedište biskupa (1893-85, neogotika, zvonik 72m.), zgrada kazališta i hotel Vojvodina.
Središnje mjesto trga zauzima spomenik Svetozaru Miletiću, političaru i piscu. U revoluciji 1848 poticao na protuaustrijsko djelovanje, nacionalno oslobođenje i ujedinjenje južnoslavenskih naroda. 1861. godine je izabran za gradonačelnika Novog Sada.
Kip je djelo Ivana Meštrovića iz 1939, 7 metara visok na postolju od sivog granita i teži 30 tona.
U 20h su udrugari pošli na Dane Piva,, na koncert Jurice Pađena I grupe Aerodrom.
5.11.2023 Subotica, jezero Palić, Segedin
Kišno jutro, vožnja do Subotice, šetnja kroz centar grada do sinagoge iz 1906. godine. Prije 40 godina je data na upravljanje državi. Propadala je i bila u ruševnom stanju do 2003. godine. Tada započinje njena obnova vanjskog dijela koja traje do 2016. Obnova unutarnjeg dijela traje od 2017-2018. godine. Posjet Sinagogi uljepšao je tmurno i kišno jutro.
Slijedio je ručak u restoranu Čarda Kapetanski Rit, a zabavljao nas je One Man Band.
Posjet Segedinu nije uspio zbog gužve na granici. Trebalo je čekati nekih pet sati za prelazak granice. Udrugari su glasali za povratak u Novi Sad.
6.11.2023 Tvrđava Petrovaradin, Arhiv Vojvodine I večera
Cijeli dan smo proveli u šetnji s Milanom, odličnim lokalnim vodičem. Milan nam je ispričao priču o Petrovaradinu, a kasnije nas otpratio do Arhiva.
Nedugo nakon povlačenja Turaka započela je gradnja velike barokne bastionske tvrđave prema projektu Vaubana (šiljci) koja je s prekidima trajala do 1780. Bila je najsuvremenija i najjača tvrđava u Habsburškoj Monarhiji, zbog čega je bila zvana Gibraltarom na Dunavu.
Ulaz, glavno stubište na tvrđavu je pored barokne crkve Sv. Jurja, najstarije crkve izgrađene pred sam odlazak Turaka. Izgradio ju je isusovac Ivan Farkaš 1693-1701. Prva misa je održana poslije sklapanja mira u Karlovcima. U tijeku je obnova crkve koja se realizira u tri faze. Prva je započela 2022. godine obnovom zidne dekoracije (rekonstrukcija kipova, drvene pozlate i slikarstva), a slijedi obnova oltara. Projekt obnove unutrašnjosti financira Pokrajinska Zavod. Obnovu fasade je preuzeo Gradski Sabor. U crkvu može stati 500 ljudi, a Župa danas broji četiri familije. U blizini oltara (lijevo) nalazi se krstionica gdje je 16.listopada 1801. kršten ban Josip Jelačić
Na vrhu stubišta se nalazi kula sa satom – pijani sat. Razlika je u kazaljkama, mala pokazuje sate, a velika minute. Do prije sedam godina navijao se ručno, a sada je digitalni sat. Imao je utege koji su težinom pokretali zubčanike, a koji bi se zimi zbog hladnoće skupljali, a ljeti širili što je uzrokovalo usporavanje ili ubrzavanje sata. Rimski brojevi na satu su simbol kršćanstva.
Tvrđava je sagrađena od 35 000 000 cigli. Zauzima 136 ha od kojih je do danas pronađeno 112ha.Tri sloja pod zemljom su puni hodnika, tajnih prolaza, tajnih vrata i klopki. Tu je i zatvor u kojem je kao dezerter bio zatočen A.G.Matoš.U podzemlju 16km tunela za10 000 vojnika koji su tu mogli izdržati opsadu u trajanju do 2 godine. Ventilacijski sustav perfektan. Unutra je temperatuta 9 stupnjeva, idealno za crni barut.Svaka puškarnica i topovi imaju svoj odvod (dimnjak), na površini se nalaze kupole ventilacijskih otvora. Tvrđava je prestala biti vojni objekt 1948., a 1951. je proglašena spomenikom kulturne baštine.
Pogled s tvrđave na Novi Sad: studentski grad, centar, stari grad i industrijsku zonu. Tri mosta: most Slobode iz 2007., Petrovaradinski most iz 2005. te Žeželjev most (beba most) iz 2020. Ostaci starog željezničkog mosta s tunelom kroz tvrđavu iz doba Franja Josipa, srušenog u drugom svjetskoma ratu.
Nakon razgledanja tvrđave uputili smo se u Arhiv Vojvodine gdje nas je dočekao ravnatelj arhiva gospodina Nebojša Kuzmanović i arhivski savjetnik gospođa Sanja Gavrilović. Arhiv je čuvar kulturnog dobra i izvor saznanja prošlosti. Čuva istinu pojedinca i grupa. Brine o 9 od ukupno 42 arhiva. Sadrži 560 fondova od kojih 50ak do 1918. Ima 70 zaposlenih od kojih više od pola u struci (starija, novija, njemačka, mađarska, starolatinska… građa). Pripravnici rade jednu godinu nakon čega polažu državni ispit, a potrebno je najmanje pet godina za postati arhivist. Ima jednu prostoriju u kojoj su elekrični đepovi (depoi)-poklon slovenske vlade. U depoima su invetarne jedinice s oznakama fonda i opisa tj. sređena arhivska građa koja se digitalizira da se sačuvala od propadanja. Najstarije u arhivu su korice iz 12.stoljća u kojima se čuva brevijar iz Češke na češkom i latinskom. Arhivska građa se još čuva i u metalnim ladicama. Optimalna temperatura u prostoriji je max. 12 stupnjeva da bi građa disala. 1 000 000 eura je utrošeno u protupožarni sistem, a za slijedeću godinu je odobreno još toliko za hidroizolaciju. Veliki problem je nedostatak prostora. Čika Nebojša nam je svima na poklon darovao knjgu Željeznička Stanica Novi Sad.
U 19h je započela večera u hostelu, zabavljao nas je trio The Bad weeek – njihovom nas je izvrsnom glazbom častila naša Nada za njen rođendan. Sretan rođendan Nada, bilo je nezaboravno.
6.11.2023 Rodna kuća bana Josipa Jelačića I Sremski Karlovci
Gospođa Stanislava nas je odvela u rodnu kući Josipa Jelačića. Ravnatelj ustanove je gospodin Zdravko Kolić koji je poslao izaslanika da nas pozdravi i upozna s detaljima. Josip je tu rođen 16.listopada 1801. godine, u vrijeme kada je njegov otac Franjo bio na vrhuncu vojne karijere.Istoga dana novorođeni Josip je kršten u crkvi Sv.Jurja. Krstio ga je upravitelj župe dr. Damianus Nutzl. Rano djetinstvo mladoga Josipa, kojeg su odmila zvali Pepi, obilježile su selidbe. Nako dvije godine se odselio iz rodne kuće. Vratio se tu još samo jedanput I to 1948. godine nakon održanog govora 21.srpnja u Iloku u kome se napose oslikava njegov odnos prema rodnom kraju. Kuća se sastoji od podruma, prizemlja i prvog kata. Danas je u podrumu sala za primanja. U prizemlju je arhiva i prosorije za izložbe iz Vojvodine, Srbije i Bunjevačkih Hrvata. Na prvom katu je mala sala s čajnom kuhinjom. Tu je stanovala obitelj Jelčić, tu je balkon poviše kojeg se nalazi spomen ploča rođenja iz 1901. Republika Srbija je donirala novac za obnovu fasade, a Hrvatska za opremanje prostorija.
Nakon posjeta rodnoj kući uputili smo se prema Sremskim Karlovcima. Na putu smo posjetili crkvu Gospe od Tekija (Gospe od Snijega). Velečasni Matej Perić, upravitelj Svetišta i župnik u S.Karlovcima nas je srdačno dočekao i upoznao s lokalitetom. Unutrašnje uređenje crkve je novije. Stariju crkvu su uništili Turci u 16. stoljeću. Na tom mjestu, pored dva izvora s pitkom vodom (danas zagađena) grade Tekiju (samostan za derviše-redovnike) mjesto mira, susreta i smiraja s pripadajućom đamijom. Turci svoj poraz potpisuju 1699. godine u S.Karlovcima. Za njih je mirovni sporazum bio nepovoljan, gube zapadni dio dotadašnjeg Carstva i poslije mira se nisu više nikada vratili na zapad. To im je bio razlog da ponovo napadnu. 5.08.1716. godine dolazi do bitke na ovom mjestu. Turska vojska s 150 000 vojnika, na čelu s velikim vezirom Damad Ali Pašom protiv 80 000 kršćanskih vojnika pod vodstvom Eugena Savojskog, velikog vojskovođe koji nikad nije izgubio bitku. Tog jutra je Turke zbunila slana, sve se zabjelilo kao da je pao snijeg. U samo 3h dožive strahovit poraz. Nakon pobjede đamija se pretvara u malu crkvicu (danas glavni oltar, nije u simetriji s proširenjem). Uvjeren da je Gospinim zagovorom izvojevana pobjeda nad osvajačem, princ Eugen je u znak zahvalnosti darovao petrovaradinskoj crkvi sliku Bogorodice s djetetom , koju je do tada kao svetinju nosio u ratne pohode i pred njom zazivao pomoć s neba za svoje vojnike. Drugo proširenje i preuređenje crkve učinili su 1754, godine isusovci, a na spomendan sv. Joakima i Ane. 26.srpnja iste godine, svečano je u crkvu unešena čudotvorna slika Gospe Snježne.U znak sjećanja na taj događaj Svetište slavi “Male Tekije”, dok se blagdan Snježne Gospe slavi kao “Velike Tekije”. Iza Gospine crkve izgrađen je Križni put, 90ih prenesen iz Petrovaradina. Između Križnog puta i crkve nalazi se mala kamena špilja s kipom Gospe Lurdske. Godine 1881. zalaganjem Ilije Okrugića Srijemca, znamenitog župnika i opata petrovaradinske župe Sv. Jurja i ravnatelja Tekija, Tekijska kapela je znatno proširena i prepravljena. S dva neogotička tornja na pročelju i bizantskim kubetom na začelju na čijem je vrhu usidren polumjesec i Križ iznad njega (simbol nadmoći nad islamom) postala je oazom molitve, utjehe i mira.
Velečasni Matej nam je pokazao i Kapelu Mira u Sremskim Karlovcima, koju su u spomen mira 1871. godine podigli karlovački katolici. Kapelica je okrugla (oblik šatora,vijećnice), 4 ulaza (ravnopravnost), po prvi put okrugli stol u pregovorima. Prozori su u obliku britanske zastave. Britanci i Nizozemcima su bili promatrači. Pregovori su se vodili između Otomanskog Carstva i Poljske, Venecije i Austrougarske. Rusi nisu mogli ostvariti svoje interese, pa su odustali. U crkvi posvuda bubamare – božje ovčice. Najvjerojatnije se skrivaju od hladnoće. Jednom tjedno se održava euharistijsko slavlje. Župa broji 600-700 katolika. Pred ulazom u crkvu, na travnjaku je grob venecijanskog pregovarača. Želja mu je bila tu biti pokopan. Dvorište s pogledom na Dunav.
Uslijedio je posjet najstarijem privatnom Muzeju pčelarstva i vinariji. Muzej je osnovan 1968.unuk prof. Jovana Živanovića začetnika pčelarstva. Jovan je imao zdrastvenih problema (disanje, tuberkuloza), pa mu je doktor savjetovao boravak u prirodi. Imao je svoje voćnjake u kojima je provodio vrijeme, a lokalni šumar ga je nagovorio pčelarstvu u svrhu oprašivanja voćnjaka. Zdrastveno stanje mu se poboljšava, dopisuje se s pčelarima iz Europe. 1875. prelazi na moderno pčelarstvo. Do tada su se upotrebljavale pletene košnice u kojima su pčele umirale (nedostatak zraka, dimljenje, istresanje). Gradi moderne košnice (amerikanku-živanovičku), pokretni sač (okvire od voska) i vrcaljke za cjeđenje meda (kao centrifuga). Vidjeli smo košnicu u obliku crkvice. Traži blagosov crkve, pčelarstvo postaje predmetom. 26 godina predaje pčelarstvo na Bogosloviji. Prvo društvo pčelara osniva 1899. Piše knjige, riječnik i upute za pčelarstvo. Dobitnik je Diplome, najvećeg priznanja za pčelarstvo. U okviru imanja nalazi se oko 300 godina star vinski podrum u brdu – lagum, s bačvama (ardov=velika bačva)), predmetima za preradu grožđa i proizvodnju vina. Zidovi podruma prekriveni su plemenitom pljesni. Temperatura je 13-14 stupnjeva. Kušali smo 7 vrsta vina i 3 vrste meda (livada, med s polenom i matičnom mliječi, med sa sezamom). Od vina: Chardonnay, Šmizla (muškatnog okusa od tri vrste novih sorta grožđa-petra, neoplanka i damjanka), Rose (od probusa, novije sorte grožđa), Privilegija (75% merlot, 25% probus) i Probus. Vino. Vina sadrže 13% alkohola. Dva slatka vina su Bermut bijeli (16,5% , baza chardonnay) i Bermut crveni zvan još Samotok ili Suvarak (17%)
Sve ovo, cijeli naš put smo zaokružili ručkom u restoranu 4 lava u samom centru S. Karlovaca. Gulaš je bio tako dobar da ga je bilo teško prestati jesti, a tamburaši kao šlag na kraju.
8.11.2023 Povratak kući
Iz Novog Sada slijedili smo put Beograd-Čačak-Užice-Višegrad-Goražde-Foča-Gacko-Bileća-Trebinje-Dubrovnik. Kakvo bi to bilo naše putovanje bez zaustavljanja i pauza, kako za kavu u Višegradu tako i za kupovinu suhih gljiva u Foči.
Draga Nada, hvala na prekrasnom putovanju. U tako kratkom vremenu smo doživjeli i vidjeli tako puno, a sve uz neznatni trošak. Radujem se novim putovanjima udruge.
Dijana Hopkin