NOĆ MUZEJA DUBROVNIK (31.01.2025.)
Ove godine Udruga nije putovala na Noć muzeja na neku drugu destinaciju. Ostali smo u Gradu. Prijavilo nas se preko 50.
Krenuli smo od Muzeja ljubavnih priča koji se nalazi u Pilama , Od Tabakarije 2.Otvoran je 2018.i prvi je u svjetski Muzej ljubavnih priča, kako nam je rekao vlasnik Goran.Glavni izlošci, bit muzeja, su u prostotiji na katu. To su predmeti , sitnice , kao što su češalj, leptir mašna, naočale i sl. koje su darovali ljudi iz cijelog svijeta, bilo da su ih osobno donijeli ili poslali , a uz njih su ispričali ljubavne priče, svoje , svojih prijatelja ili obitelji. I one sa lijepim i one sa tužmim završetkom. To i danas privlači ljude pa i dalje pristižu predmeti i priče uz njih.Poseba prostorija govori o glumačkim i glazbenim parovima , okrunjenim glavama , koji su u nekom vremenu boravili u Dubrovniku, uz zanimljivisti o njima .Tu su i ljubavne priče i legende dubrovačkog kraja, priča o galebarenju i “galebima”, a jedan dio je posvećen i TV serijama (“Igra prijestolja”, “Ratovi zvijezda “…) koje su snimane na dubrovačkim lokacijama.Na najgornjoj prostotiji je kutak za djecu kao i prostor gdeje posjetioci mogu ostaviti svoj potpis ili napisati svoju priču na papirićima u obliku srca. Vrlo ugodan i lijepo uređen prostor i sve dobro dokumetirano. Na kraju razgleda smo imali lijepi tratamenat na taraci restorana “ Orhan” u predivnom ambijentu Pila ispd Lovrijenca .
Zatom smo se uputili prema Domu Marina Držića ,kući koja je sada muzej posvećan Marinu Držiču , a u kojoj je jedno vrijeme i živio naš veliki komediograf dok je bio rektor crkve sv. Domina . U kripti kuće,u čijim ostalim prostorima je stalni postav o Marinu Držiću, je otvorena izložba baš te večeri. Izložba nosi naslov “Grad- Teatar”, a autorica izložbe , Valerija Jurjevič, nam je objasnila da je cilj bio pokazati , kroz fotografije, sve prostore u gradu i okolici na kojima su se izvodila kazališna uprizorenja Držićevih dijele na Ljetnim igrama , a koja su vjerojatno bila i mjesta gdje ih je i sam Držić sa svojom skupinom izvodio, a vjerojatnom i glumio u njima.Glavni moto ove izložbe je citat iz Držičeva Skupa”I tko hoće znat koji je ovo grad koji se ovdi vidi,ovo je Njarnas-grad.Njarnasi su ga zidali, Njarnasi ga gospodaju, Njarnasi mu su i zakone dali”.
Nakon tratamenta smo se , uz Ulicu od Domina,popeli do muzeja Rupe.Dočekali su nas ljibazni domaćini, kustosi Branka Hajdić, naša članica i Ivica Kipre, proveli nas , sve detaljno objašnjavajući, kroz stalni postav.U prizemlju je gostijuća izložba Ivice Martinovića i Ivona Michl “U čast presvijetlom Obranitelju : Sveti Vlaho I UNESCO.” Sa mnogo pisanih eksponata detraljno se prikazuje diplomatska korespodencija Dubrovačke Republike i Sveta stolice kojim se dokumetira mukotrpan postupak odobrenja nove mise i novog časoslova sv. Vlaha od 1687. do 1723., kao i postrupak upisa Feste sv. Vlaha na popis nematerijalne baština čovječanstva. Na kraju smo od domaćina dobili vrijedene kataloga.
Polako semo se spustili do Kneževa dvora. Noć je bila ugodna ,a grad pun ljudi, starijih, mladih, djece, za koje je posebno u svakom od muzeje bio osmišljen zabavan i edukativan program. Bilo je kao da nije zima, kao da je ljeto.Divna atmosfera . U Dvoru je bilo predavenje :”( Ne) vidljivo staklo u Zbirci stakla Kultorno -povijesnog muzeje”. Posebno je edukativno predavanje “Vlast i moda -simboli odijevanja i percepcija moći u Dubrovačkojn Republici”. Prikazan je divan video o načinu dobivanja svile, njenoj obradi , bojenju prirodnim bojama,posebno karakterističnom crveniom , grimiznom, kojom su se bojala svečana odjeće, kao toge vlastele i misne odore.Bili su tu i vrijedni izložci navedene odjeće. Uglavnom u 16. i 17. stoljeću dubrovačka moda je bila pod utjecajem Venecije i Firence , ali naglasak je bio na skromosti, suzdržanosti i ne prevelikom isticanju, ali se ipak, kada je bilo riječ o vlasteli , morala pokazati moć i snaga , pa i kroz odijevanje.
Neki su stigli na predavanje “Oku nevidljivo ispod Portreta Marije Ghetaldi-Gondola” gdje su nam, kroz film, restauratori pokazali kako su uz pomoć suvremenih tehnika, prilikom restauracije jedne slike naišli na detalje druge slike i to vrijedno dokumetirali.
Bolo je još puno događanja u Arheološkom muzeju u Revelinu, U Pomiorskom muzeju u Sv. Ivanu .Neki su uspjeli sve to obići. Mene je jako dojmila posjeta Restauratojskoj radionici za drvo Dubrovačkih muzeja u Ulici Miha Pracata . Tu nam je u skučenom prostroru radionece gospar Žečljko Ćatić, nadahnuto pričao o vrstama drveta , njihovim osobinama za primjeneu u raznim eksponatima, pa smo tako saznali da drvo mirte, zbog svoje savitkjivosti služi za izradu drvanih igala za krpljenjeribarskih mrež, kora bora za bojanje mreža, a smrekovo drvo za gradnju violina. I sam se okušao , zadnje vrijeme , u izrado viollina , za svoju obitelj-djecu, pa je u tu svrhu proučavao Stradivarijeve metode obrade drva za violine, kao i upotrbeu prirodnoh boja i pogmenata , o čemu nam je detaljno ispripovjedao.
Puno vrijednih podataka, izložaka, ugodno i korisno provedeno vrijeme. Puno novih I vrijednih podataka o stvarima koje nas okružuju , a da i neznamo puno o tom.
I na kraju netko svojim kućama, netko još malo šetnje Stadunom u lijepoj noći , a netko u Prima na čašicu okrepe i druženja.
Ranka.