Noć muzeja 2019.
SINJ, OTAVICE, KNIN, DRNIŠ
Kao i obično, pokret sa Pila u 7 sati. Nema kašnjenja! Ako ipak navijete sat kasnije, pa Nada u 7 sati zove gdje ste, znajte da vam slijedi kazna. Jeger (Jägermeister) ljekoviti napitak sastavljen od 56 izabranih biljaka i začina (cimet, đumbir, anis, šafran i dr.) – preporuča se!
Sazrijeva 365 dana u drvenim bačvama u srcu Njemačke samo iz jednog razloga: da bi ga kao kaznu kupio i počastio društvo onaj ko zakasni na polazak. U ovom slučaju moja malenkost. E, to se kupi u Neumu na prvom odmorištu. Popije se kava, koristi zahod ko mora i ide se dalje. Kiša pomalo, pa i vozač pomalo. Pravac Sinj. Kod Šestanovca na cesti magla, u autobusu vedro. Za to se pobrine Radio Dalmacija i domaći kolači, koje po tradiciji ne zaboravi naša Anuška, a poslužuju gospari Miho i Mark. Potom gospođa Ranka uzme stručnu literaturu pod ruku i krene prema mikrofonu. Čita nam teoriju o onome što ćemo čuti i vidjeti u praksi. Za početak o Gospi sinjskoj i alci. Onda o Sinju koji je već od šesnaestog stoljeća bio na granici turskog i mletačkog carstva, o stalnim borbama za prevlast, o dolasku franjevaca iz Rame koncem 17. stoljeća. E, oni su donijeli sliku gospe u Sinj, a nakon uspješne odbrane od Turaka 1715, Sinjani je štuju kao svoju zaštitnicu. Zlatna kruna koju ona nosi i križ potječu iz tog vremena. U čast toj pobjedi svake godine se održava i viteški turnir, Sinjska alka, jedinstvena u svijetu, proglašena našim nematerijalnim dobrom. Vrijedno postavljanja muzeja, otvorenog 2015. Godine, uz proslavu tri stoljeća trkanja alke.
Ljubazni domaćini su samo za Udrugu otvorili Noć muzeja u 11 sati ujutro i osigurali kustosa sa iscrpnom video i verbalnom prezentacijom. Bogato i moderno opremljen, a opet sve u drvu. Konji i alkari i staza u prirodnoj veličini. I čini ti se, sad će se pokrenuti.
U podne je dogovoren ručak kod našeg domaćina Zorice. Specijalitet arambaši. Kao i uvijek, ljubazno, opušteno, toplo. Svugdje ostajemo po jedan sat. Tako je planirano da bi stigli pogledati što više u što kraćem vremenu.
U autobus, pa dalje. A tamo, Nada isto voli mikrofon, pa nam prepričava svoja znanja i iskustva. Što planinarska, što životna. Pa spominje Čakovice i Trilj, Kamešnicu i rafting na Cetini, Dinaru sa Troglavom, Svilaju, Prominu i Velebit. Kažu da GSS ima njenu sliku u Centru sa natpisom: „OVU NE TREBA TRAŽITI“.
U dva sata smo već u Otavicama. Vrijeme oblačno, prohladno. Ne pada. Penjemo se na brežuljak gdje se nalazi Crkva Presvetog Otkupitelja sa grobnicom obitelji Meštrović, mauzolej Ivana Meštrovića. Za Domovinskog rata devastiran i opljačkan, što je i danas vidljivo.
O Drnišu smo već u autobusu čuli priču i današnju i povijesnu. I to je dobro. Nekako se ne osjećaš ko kufer. Smjestili smo se u Hotelu Park u centru grada. Tu su još dva trga, crkva i škola. I obavezna bista Ivana Meštrovića, čije ime nosi i sama škola.
Dan se bliži kraju, a treba se za vidjela popeti na Kninsku tvrđavu, spomenik nulte kategorije, upisan u Registar kulturne baštine RH. I vrijedilo se popeti, makar i u smiraj dana, te osjetiti taj drevni kamen oko sebe i pod sobom, onaj prirodni i onaj klesani. Vidi se kako se vrijeme igra s kamenom. U davna vremena i danas jednako. Knin je imao burnu i tešku prošlost, jer je bio na granici interesa osvajača (Bizant, Mleci, Osmanlije, Francuska, Austro – Ugarska), a mi pamtimo novu povijest, tj. vrijeme Domovinskog rata, koji ga je ostavio porušenog, sumornog, pustog, mračnog. Takav dojam ostavlja u ovo zimsko veče, skoro 20 godina poslije.
Na tvrđavi smo razgledali muzej Oluja, a vodio nas je kustos Goran Mrnjavac, koji je zatim za sve posjetitelje upriličio video prezentaciju muzeja u nastajanju sa tematikojm srednjovjekovlje na ovim prostorima. Sredstvima osiguranim iz fondova EU predviđa se opremanje muzeja modernim tehničkim pomagalima za reprodukciju digitalnih zapisa i snimaka.
I na kraju idemo u drniški muzej. Četvrti po redu. Dočekala nas je ljubazna vodičica Antonija Tomić i provela kroz impresivan postav muzeja: galerija Meštrović sa pedesetak njegovih radova, arheološka i kulturno-povijesna zbirka, stare fotografije i razglednice, zemljovidi i grafike, zbirka oružja i vojne opreme, numizmatička zbirka, medalje i odlikovanja, te zbirka suvremene umjetnosti. Organizatori su slijedili moto ovogodišnje noći muzeja: „Inovacije i digitalna budućnost“, pa smo gledali projekciju digitalnih priča o rijeci Krki u zatamnjenoj dvorani s popratnim svjetlosnim efektima raznobojnih lasera, reflektora i LED žarulja, što pridonosi stvaranju dojma prelaska u sasvim novu virtualnu dimenziju.
Time smo završili s Noći muzeja za ovu godinu i pošli na zasluženi počinak. Ujutro smo se poslije doručka ukrcali u čisti, mirišljavi autobus kojega je naš brižni vozač Josip pripremio za svoje drage udrugare. Kao i uvijek, pažljivo i profesionalno nas je potom doveo nazad u Grad, na vrijeme za Kandeloru u tri sata. Do slijedećeg izleta i druženja, po mogućnosti bez kašnjenja, pozdravlja Vas vaša Davorka