Noć punog mjeseca na Kalamoti 13. 8. 2011.

U lijepo subotnje popodne na gruškoj rivi nas četrdesetak čekali smo brod „Gospe od Karmena“ koji nas je trebao voziti na Kalamotu. Išli smo na izlet koji je organizirala moja none, kako bi gledali puni mjesec.

Na izletu je bilo nekoliko djece, ostalo većinom starije žene, njih tridesetak, ali se činilo kao da ih je bilo nekoliko stotina. Do dolaska na Kalamotu su uglavnom pričale.

Kad smo stigli u Donje čelo, svi smo se čudili zašto je Donje, kad je logično da to bude Gornje. Još uvijek ne znam istinu. A niti ne izgleda uopće kao nečije čelo.

Šetali smo tri kilometra po otoku do Gornjeg čela, a usput zastali kod svake biljke, kamena, kućice i crkvice, a svega je toga na Kalamoti jako puno. Jedan dundo, koji je i član Udruge i turistički vodič, pričao nam je o svemu, ali neke ću stvari morati ponovo čuti jer sam ih zaboravio, nisam zapamtio puno: Elafiti su imali svojeg kneza, otoci iz aviona izgledaju kao jelenovi rogovi pa se tako zovu (kako su oni tada znali kako izgledaju iz aviona?).

Kad smo se vratili iz Gornjeg čela pošli smo na noćno kupanje. More je bilo toplo, a puni mjesec je svijetlio poviše naših glava.

Na brodu su nas čekale srđele s gradela, ali i nama djeci draži ćevapi.

Nakon jela slijedila je luda zabava. Neki pjevači, koje svi znaju, ali ja ne, dali su sve od sebe da nas impresioniraju. Pjevalo se uz gitaru do 11 sati, a onda smo obukli duge rukave jer nas je čekao povratak u Grad.

Ne znam kakva je bila vožnja natrag jer sam je prespavao. Probudio sam se u Gružu i jedva, zadnjim snagama, došao do autobusne stanice. A kad sam došao doma ne sjećam se ni kako sam došao do kreveta.

Bio sam već na mnogim izletima Udruge i ovaj mi je jedan od najboljih.

Ivar C.