Noć muzeja u Trogiru

Noć muzeja, treba ić’ u Trogir, a udarilo nevrijeme. U nas hladno, kiša i bura škura, a na srednjem Jadranu kiša, snijeg, pijavice, bar po prognozama. Ali Nada kaže: “A kad smo mi to odustali? Gdje Udruga dođe i sunce zasja.” I valjalo je ić’. U podne sa Pila.

U autobusu ko’ i obično: Veselo, toplo, čuje se šušur, svak’ svakome ima nešto za reć’, Muzika svira, autocesta baš glatka – divota. Tek naizmjenice kiša i suha cesta. Tri i po’ sata vožnje i eto nas u Trogiru.

Dočekao nas je lokalni vodič i nakon upoznavanja objasnio raspored razgledavanja: Općenito o Trogiru u Loži, zatim Knežev dvor (gradska vijećnica), pa Katedrala, Riznica, Ćipikovi dvori. Tako je i bilo. Prateći “sliku” slušali smo priču o bogatoj povijesti Trogira i svim kulturama, civilizacijama i vladarima koji su prošli ovim prostorima i ostavljali svoje tragove na mnogim javnim i stambenim građevinama, romaničkim, gotičkim i renesansnim crkvicama. Trogir ili Tragurium su osnovali grčki kolonisti u 3. st. pr. n. e. da bi ga kasnije prisvajali Rimljani, Bizant, Mađari, Venecija, Napoleon. (Trebam li reći: “Ispričavam se ako sam nekoga preskočila.”)

U muzeju grada Trogira smo nazočili otvaranju i predstavljanju novog vodiča (knjižica) kroz muzej, a potom otvaranju postava Zbirke keramike Zlate Radej. Muzej ima bogatu knjižnicu, arheološke i etnografske zbirke ,kao i lapidarij sa kamenim spomenicima od kojih neki potječu iz helenističkog razdoblja. Trogir ima i apoteku stariju od dubrovačke, ali njihova se ne prizna jer nije radila u kontinuitetu kao naša od postanka do danas.

Iz muzeja na večeru u Trogirske dvore, uz pjesmu i svirku našega Nena Vetme do ranijh jutarnjih sati. Slike govore više od riječi. A onda polako put doma. U autobusu, kao i obično (više se ne čuje šušur), svak’ pomalo drijema, muzika tiho svira. Na cesti kroz Kaštela snijeg, autoputom naizmjenično suho i kiša i eto nas doma. Bilo je lijepo kao i uvijek.

Puno pozdrava svima,

DAVORKA