Nebeska šetnica, Sv. Jure, tunel kroz Biokovo, glumci u Zagvozdu (18.7.2020)
Dogovor je bio, polazak u 13:00 sa Pila, ali svi su već puno prije bili na okupu, pa krećemo ranije. Minibus ugodan , mi svi sa maskama, na razmaku koliko god smo mogli poštovati, svi se uglavnom poznamo, pa je atmosfera bila gotovo obiteljska.
U Opuzenu „kupimo“ Pava i sada, svi na broju, krećemo prema Makarskoj i Biokovu, donjom cestom uz more. Degustiramo Anuškine kolače ( ona uvijek napravi neke lijepe delicije za putovanje Udruge i kada sama ne putuje ), pijuckamo liker od kave. Oko Baćine se nebo natmurilo, spustio se pljusak, koji nas je pratio skoro sve do Makarske.
Biokovo, planina treća po redu po visini u Hrvatskoj ( najviši vrh je Sv .Jure 1762 m), se sa svojim klisurama nadvio nad Makarsku rivijeru, skupljajući oblake. Polako se uspinjemo uskom cestom do Parka prirode Biokovo ( proglašen 1981.g.), u sastavu koga se nalazi i Botanički vrt Kotišina sa istoimenim kaštelom , koga je utemeljio dr. fra. Jure Radić
Reljef Biokova je krški, nema rijeka i potoka, samo poneke veće lokve nakon kiša, koje služe za napajanje stoke, ali ima dosta pećina i špilja, od kojih su najpoznatije jama Amfora i jama Mokra noga (-842 m). U Parku raste mnogo biljnih vrsta ( oko 1500) .Uz makiju ima dosta bukve i jele i autohtonog crnog dalmatinskog bora , a i neke ugrožene vrste kao što su velecvijetni rožac , puzavo zvonce i malocrveni kaćun .Od životinjskog svijeta ima dosta kornjaša od kojih su mnogi endemični, vodozemaca , gušterica te zmija, od kojih je najpoznatija zmija otrovnica poskok. Postoje i velika staništa više vrsta šišmiša. Ima tu i lasica i kuna zlatica, a i neizbježan je vuk i lisica. U novije vrijeme nastanjeni su i mufloni i balkanska divokoza, a kao i svuda, ima puno divljih svinja . Litice i ponore nadlijeću suri orao, orao zmijar i vjetruša kliktavka, koji su strogo zaštićeni prema Bernskoj konvenciji.
Naš cilj je bila novoizgrađene Nebeska šetnica i vrh S. Jure. Vozeći se uskom cestom promatrali smo guste šume, kamenjar, urvine i provalije koje su se impresivno pokazivale ispod nas. Nismo baš vidjeli taj životinjski svijet , ali na livadama je bilo nešto krava i puno konja svih uzrasta .Mala krda, sa mladim pastusima, kobilama i ždrebadi , svih boja i šara, te poneki tovar, su kaskala ispred nas, zaustavljajući se kod lokvica i lokvi na putu, od nedavne kiše, pijući vodu. To nas je usporavalo, pa tako, kada se jedno veće krdo nije htjelo pomaknuti, ne obazirući se na trubu auta, naš vozač Grgo je uzeo plastičnu škatulu sa žvakama Orbit i njome zašuškao. I gle čuda , konji su se dali u trk, i ubrzo skrenuli na jednu livadu .I tako smo stigli do vidikovca Ravna Vlaška, gdje je sagrađen i nedavno otvoren Skywalk ( Nebeska šetnica ) polukružna građevina od betona, čelika i većim dijelom stakla, površine 40 metara kvadratnih, koja se nadvila nad stijenom od 12 metara visine, na nadmorskoj visini od 1228.m. I onda iznenađenje i razočaranje, kako za nas tako i za mnogobrojne turiste, koji su zbog toga došli na Biokovo. Nebeska šetnica je bila zatvorena, jer je nakon kiše bila mokra i rizična za hodanje. Nastavljamo put prama vrhu, u nadi da će se šetnica osušiti, jer je sunce zasijalo. Vozilo smo se uskom, lošom, cestom sa mnogo serpentina i oštrih zavoja, sporo, teško se mimoilazeći sa autima iz suprotnog smjera. Tako je bilo i u povratku, ali naš vozač je to perfektno odvozio, jedino su oni na zadnjim sjedištima poskakivali, a poneki put i udarili glavom o plafon. Na vrhu, na Sv.Juri umjereno maglovito, hladan vjetar, puca pogled na Zabiokovlje, Sinjsko polje i Kamešnicu na sjeveru i divan pogled na Makarsku rivijeru, otoke Hvar, Brač, Vis i ostale. More mirno, zbonacalo, samo poneka jedrilica remeti taj mir. Kažu da se za vedra vremena može vidjeti vrh Monte Gargano u Italiji, koji je udaljen 250 km. Na Sv. Juri je izgrađen TV relej čija je najviša točka ujedno i najviša visinska točka u Hrvatskoj.
Uz njega se nalazi i crkvica Sv. Jure , koja je zbog gradnje releja srušena i nanovo sagrađena u neposrednoj blizini. Uživali smo u pogledu, naslikavali se i polako krenuli nazad Nebeska šetnica je i dalje bila zatvorena , jer je bila vlažna, a zaposlenici Parka prirode, koji tu rade, nisu se potrudili, a nije trebalo puno, da to pometu i posuše, ali treba imati volje i želje. Ulaznice smo sačuvali, a Nada je naknadno dogovorila da će nam vrijediti za drugi put , kada se odlučimo ponovo doći. I tako propalo nam je uzbuđenje koje smo trebali doživjeti hodajući po staklenom podu iznad ambisa, ali nije nam propalo zadovoljstvo da sa stijena, sa strane šetnice, promatramo lijep prizor koji se pružao ispod nas, pučinu , i sada već polako, zalazeće sunce. I tu je palo mnogo selfija i fotografija , pa pomalo već umorni i gladni, hitamo na kasni ručak ili ranu večeru u restorani „Vrata Biokova“.
Ambijent pristojan , hrana tako- tako, gazda natmure , ali sve u svemu moglo je proći. Bližila se noć i na pojilo, u blizini restorana, stizale su krave i svi oni konji koje smo sretali i sa kojima smo se gurali na putu. Saznali smo da su vlasništvo vlasnika restorana .
Vrijeme je neumitno prolazilo, morali smo stići u Zagvozd na predstavu, pa smo pohitali u podnožje Biokova, pa kroz tunel Sv Ilija, koji je dug 4248m, a u promet je pušten 2013. godine. Stižemo u Zagvozd, na predstavu Cabaret “Preko veze“, u izvođenju glumica Kazališta Moruzgva i Satiričkog kazališta Kerempuh, neposredno prije početka. Maske obavezne , upisuju nam imena i kontakt telefone, smještamo se u gledalište, a domaćini su ga uredili tako da se pravilo distance dosta poštovalo.
Na pozornici četiri odlične glumice ( Mila Elegović, Jelena Miholjević, Mirela Vidak Hranjec i Petra Duganđić) u maniri cabaret-a i stund up komedije , pričaju o životnim sudbinama svojih likova, našem izvitoperenom društvu, na komičan i satiričan način.
Predstava i glumice su bili odlični .
Sa završetkom predstave počela je pljuštati kiša, vjetar i hladnoća su pojačali, pa smo i mi i glumci pobjegli.
Put do kuće je brzo prošao, sada smo se vozili autoputom, jedino zaustavljanje na dvije granice i skeniranje osobnih iskaznica nas je malo usporili. Uglavnom smo ćaskali i dremuckali.
U Grad smo stiglo oko 2 sata po ponoći. Vozač nas je , skoro sve, dovezao do kuća, kao taxi.
U kratko vrijeme puno dojmova i lijepih prizora krajobraza naše velebne planine .Bilo je lijepo i nezaboravno.
Ranka