Međugorje, Čitluk, Mostar (27.11.2021.)

U dobrom raspoloženju krenuli smo u ranim jutarnjim satima iz Dubrovnika put Međugorja. Dan je bio oblačan ali ne i kišovit tako da smo mogli uživati u ljepotama krajolika. Po dolasku u Međugorje imali smo pola sata slobodnog vremena za posjet crkvi Svetog Jakova ili po želji za kupnju suvenira ili odlazak na kavu. U Međugorju nismo susreli hodočasnike, mjesto je bilo neobično mirno, vjerojatno zbog pandemije i kraja turističke sezone. Međugorje je jedno od najpoznatijih rimokatoličkih marijanskih svetišta u svijetu i uz Sarajevo jedna je od najposjećenijih turističkih destinacija u BiH. U središtu mjesta otvorena je tek pokoja suvenirnica, sve je vrlo uredno i dotjerano a posebno nas je dojmila prelijepa unutrašnjost crkve. Vjerski turizam hrani većinu stanovnika i Međugorje je posjetilo od ukazanja do danas više od 30 milijuna hodočasnika te se nadamo skorom kraju pandemije i povratku života kakvog su nekad poznavali stanovnici ovog marijanskog svetišta.

Nakon Međugorja krenuli smo put Čitluka na degustaciju vina u istoimenoj Vinariji. Vinarija Čitluk posjeduje dugogodišnju tradiciju u proizvodnji visokokvalitetnih vina. Vinogradi se prostiru od Mostara do Čitluka na 400 hektara različitih površina, nadmorske visine, pozicije i vrste tla. Vina su proizvedena uz pomoć moderne tehnologije i sačuvali su originalnu sortnu aromu i karakter kraja. Ova vinarija je najveći proizvođač ali i najveći izvoznik vina u BiH. Mi smo prvo kušali Kameno vino, sorta Žilavka, berba 2020, te smo zatim kušali liniju Teuta u kojoj su zastupljena različita vrhunska bijela kao i crvena vina, kušali smo vrhunsko bijelo vino Teuta Žilavka kao i dva vrhunska crvena vina Teuta Trnjak i Teuta Blatina. Ovo posljednje je nagrađeno na Sabatini 2021. Ovo je bio 31. Međunarodni susret vinogradara i vinara u kategoriji buteljiranih vina te jakih alkoholnih pića. Teuta Blatina 2016 je odnijela nagradu u kategoriji crnih suhih i polusuhih vina. Sva vina koja smo kušali su vrhunska vina koja se čuvaju u hrastovim bačvama te se mogu samo kupiti u vinskim buticima ili kušati u vrhunskim restoranima. Nakon degustacije vina imali smo priliku i za kupnju istih i u dobrom raspoloženju smo nastavili put Mostara.
Po dolasku u Mostar dočekao nas je vodič Dalibor koji nas je proveo po Mostaru. Grad Mostar najveći je grad u Hercegovini, a ujedno je njegovo kulturno i gospodarsko središte.Prema turskom putopiscu Evliju Čelebi, Mostar je ime dobio po čuvarima mostova koji su se zvali mostari. Mostar je smješten na obalama rijeke Neretve koja je svjetski poznata po svojoj netaknutoj prirodi. Razgled smo započeli s crkvom sv. Petra i Pavla. Prethodna crkva je bila smještena u samom gradu i uništena je u srpsko-crnogorskom granatiranju Mostara 1992. Sadašnja crkva je izgrađena nakon rata te ima najviši zvonik u BiH ( 107 metara ). Posebno nas je dojmila unutrašnjost crkve sa predivnim mozaicima i slikama. Nakon razgleda crkve zaputili smo se prema Starom mostu i dijelu grada nazvanog kujundžiluk. Stari most, koji je nažalost bio srušen u ratu 1993. svojim lukom poviše Neretve prepoznatljiv je simbol Mostara. U Mostaru je bilo neobično mirno budući da je kraj sezone te smo zatekli samo pokojeg turista. U ljetnim mjesecima Mostarom vladaju dnevne gužve, turisti se obično fotografiraju na mostu, a tamo ih dočekaju skakači. Jedan od skakača sakuplja novac za skok, kad se skupi dovoljno, drugi skoči, što izaziva veliko oduševljenje turista. Stari most bio je najveća lučna konstrukcija na svijetu. Dao ga je sagraditi 1556. godine Sulejman Veličanstveni, a graditelj je bio Mimar Hajrudin. Most je čvrsto stajao 427 godina dok nije uništen tijekom rata u BiH 1993 godina. Obnovljen je i ponovno otvoren za javnost 23.07.2004. godine.
Kad prijeđete most dočeka vas riječnim žalima popločana ulica s obje strane okružena karakterističnim kamenim kućama u kojima su otvorene prodavaonice raznih suvenira.Zajedno s vodičem obišli smo Bišćevića kuću u kojoj smo mogli vidjeti kako se živjelo nekad u Mostaru. Zanimljiv je raspored prostorija starinskih kuća koje su imale kuhinju dvorištem odvojenu od ostatka kuće, te posebne dnevne boravke za žene i muškarce, s poluotvorenim trjemovima gdje se u ljetnim mjesecima tražio hlad i osvježenje uz rijeku Neretvu u kojoj temperatura vode konstantno iznosi 10 stupnjeva. U kućama se može vidjeti tradicionalni turski namještaj kao i ukrasi, ćilimi i bakreno posuđe. Nakon fotografiranja i kupnje lokalnih slastica, pomalo umorni i gladni krenuli smo put poznatog mostarskog restorana Divan, smještenog u starom dijelu Mostara, pokraj rječice Radobolje. Tamo smo kušali lokalne specijalitete i popili tursku kavu posluženu u malim fildžanima uz koju se servira šećer, a često i slatkiš lokum. Nakon što smo se okrijepili krenuli smo put Sveučilišne galerije Sveučilišta u Mostaru gdje smo se imali prilike družiti s njenim voditeljem Marinom Ivanovićem i pogledati retrospektivnu izložbu Vatroslava Kuliša, poznatog hrvatskog suvremenog slikara i grafičara koji je rođen u Vidošima u BiH. Umjetnik je izlagao na više od 170 samostalnih i preko 140 grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi mu se nalaze u muzejima i galerijama u Hrvatskoj te u mnogim privatnim zbirkama u Hrvatskoj i svijetu. Izložba je otvorena do 2. prosinca i ovdje je Kuliš izložio radove iz nekoliko ciklusa što ih je oblikovao u posljednjih trideset godina, među kojima su Valovi, Centripetalne fuge, Kornati, Rifovi, Nizovi, Kuti, Metamorfoze mora. Nakon razgleda izložbe, puni dojmova ali već i pomalo umorni krenuli smo put Dubrovnika, te nakon kratkog zaustavljanja u Neumu u Dubrovnik smo stigli oko 21 h. Lijepo smo se proveli i ponijeli sa sobom divna sjećanja s ovog jednodnevnog izleta.

Putopis napisala Nikolina Rubin Mojaš