Lastovo (4. – 6.6.2019.)
Pokret iz Gruža, Nona Ana u 9.15 sati. Svi na broju, svi na vrijeme. Do otoka Lastovo 3 sata, sa stajanjem u Sobri i Polačama. Vrijeme jako lijepo i mirno more, još nisu bile počele ove vrućine. Stigli u mjesto Ubli, cilj je Hotel Solitudo u mjestu Pasadur, cca 3 km od mjesta pristajanja None Ane. Neki krenuli kombijem od hotela, neki pješke. To popodne smo imali slobodno, pa se iskoristilo za šetnju, a odvažniji i za kupanje (već sam napomenuo da još nije bila ova vrućina). Prekoputa hotela su se iznajmljivali skuteri, pa smo supruga i ja iskoristili priliku i na skuteru se provozali otokom. Stigli smo u mjestu Lastovo popet se na kaštio (kašćel), a potom sa skuterom odvest se na brdo Hum, gdje su dva vrha, na jednom je vojna zona (radar) a na drugome helidrom sa kojega puca pogled na Skrivenu Luku i svjetionik Strug. Vratili se taman na večeru, na kojoj je smo se prisjetili skladbi nedavno preminulog maestra Đela Jusića. Tešo je poklonio knjigu “Lastovska elegija”, Lastovčanina Mata Maričevića, našoj vrijednoj voditeljici Nadi Zanze kao malu zahvalu za sav trud koji ulaže u udrugu.
Drugi dan, okupljanje u autobus i kombi ispred hotela, put prema mjestu Lastovo, usputno stajanje na vidikovcu poviše mjesta. Vrijedna vodičica neumorno objašnjava razne stvari, sipa podatke i priča legende o lastovskim valama, mjestima i putima. Dolazimo u mjesto, mala pauza u kafiću pa obilazak mjesta. Neprestano objašnjavajući i pričajući vodi nas do centra mjesta gdje je crkva sv. Kuzme i Damjana. Naravno, neizbježno je i objašnjavanje lastovskih „fumara“. Naime, koliko sam ja shvatio prema njenom kazivanju, fumari se zovu samo oni dimnjaci koji su se nalazili na kućama tadašnjih mjesnih vijećnika (dužnosnika), a ostalo su samo dimnjaci. U svakom slučaju su svi dimnjaci ukrašeni različito, a ta se navada održala i do danas. Ukrasi su neobični i šaroliki, od običnih kupa kanalica do životinjskih rogova kao urok zlim očima ili poruga susjedu. Ušli smo i u crkvu sv. Kuzme i Damjana, koji su inače i zaštitnici mjesta, a svetkuje se 26. rujna. Kroz mjesto se spuštamo obadajući usput sulare (terase) privatnih kuća, neke uređene, neke ne, sa puno egzotičnih biljaka, ali i kupusa i povrća, koje izgledaju jako zdravo i lijepo, kao da svaka ima vlastiti izvor vode. I inače na otoku Lastovu ima značajan broj plodnih polja i puno zelenila u svakoj dolini koja je imalo zaklonjena od sunca i vjetra. Spustili smo se do groblja u dolini ispod mjesta, gdje smo položili vijenac na grob maestru Ivanu Dražiniću. Njegov prijatelj i kolega Giorgo Cavalieri je održao prigodnu besjedu. Potom smo se uputili prema Skrivenoj Luci, uvali na južnom dijelu otoka gdje se nalazi svjetionik Struga. Neki su se uputili pješke do svjetionika a neki su odabrali put autobusom do ugodnih kafića i toćanja noga u moru u Skrivenoj Luci. Što je i normalno jer je do tamo bilo oko 3 km sa vrlo oštrim usponom na kraju. Nije bilo lako. Na svjetioniku je g. Željko Pean rekao nekoliko riječi o svjetionicima uopće i posebno o svjetioniku Struga. Uputili smo se prema restoranu „Santor“, u uvali Zaklopatica, na dobru porciju ribe i vina. Zapjevao ko jest, kupio vina i maslinova ulja ko jest. Povratak u hotel. Na pola puta mene i suprugu iskrcalo jer smo (ona) htjeli ići do crkvice sv. Luke koja se nalazi u šumi, koja je sagrađena u 11 stoljeću. Otamo do uvale Pasadur gdje se nalazi hotel bilo je jedno ura i po lijepe šetnje kroz šumu, šumskim putevima koji su taman dovoljno označeni da vas poslije ne traži DUZS. Svejedno ne ić u šlapama, ali od srca preporučam to iskustvo. U hotel stigli opet na večeru. Živa muzika i poseban dan za gđu. Anu Ruso kojoj smo čestitali rođendan, malo se i zapjevalo i zaplesalo i sretno na spavanje.
Treći dan je bilo slobodno jutro, pa smo prošetali do Jurjeve Luke, sve do tunela koji je za vrijeme vojne uprave tim dijelom otoka bio izdubljen u brdu a trebao je služiti za sakrivanje brodova. Kako nam je vodičica rekla dan prije, ove godine će se održati koncert klapa u tunelu, a prošle godine je koncert održala Ana Rucner sa obitelji. Isprobali smo akustiku, stvarno je izvrsna. Prolazeći tuda može se vidjeti puno ostataka objekata vojske bivše države, zgrade, radionice, čak i ogromne naftne cisterne koje izgledaju vrlo očuvano jer su navodno obnovljene neposredno prije rata. Sada u tim valama obitava velik broj jedrilica koristeći zaklonjeni položaj od vremenskih utjecaja i uživajući u većinski netaknutoj prirodi.
Po povratku smo se skupili ispred hotela, razdužili i krenuli prema Ublima da dočekamo Nonu Anu. Bilo je još malo vremena, pa smo vidjeli i ostatke najstarije crkvice, starokršćanske bazilike koja potječe iz 6. stoljeća. Ukrcali se na brod, izašli na otvoreno i dobro se izljuljali. Bilo je malo mora, što nekima nikako nije bilo pristalo, pa su većinu vremena proveli šutke i teško dišući dok nismo zamakli za Mljet prema Polačama, pa se more smirilo. Svi živi i zdravi, a neki i još uvijek zeleni, smo se uhvatili rive u Gružu, čime je uspješno završen još jedan izlet u organizaciji Udruge.
Napomena: budući bi bilo predugo da opisujem svaki zemljopisni i/ili kulturni pojam koji sam ovdje spomenuo, ispod ima par korisnih poveznica za one koje zanima više (samo copy paste). Ostalo guglajte.
https://tz-lastovo.hr/vodic-po-lastovu/
https://tz-lastovo.hr/dogadanja/event/koncert-obitelji-rucner/
https://hr.wikipedia.org/wiki/Lastovo_(op%C4%87ina)
Ah, vodičica bi mi zamjerila da ne spomenem da Lastovo ima 46 otočića, 46 polja i 46 crkvica. Pa eto…
LP Arian