Kanu safari Cetinom i Glumci u Zagvozdu (15.7.2017.)
Par riječi o rijeci Cetini i Cetinskoj krajini ( podaci uzeti iz Wikipedije ).
Rijeka Cetina pripada Jadranskom slijevu, nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji, duga je 105 km i u Jadransko more se ulijeva kod Omiša. Izvire na nadmorskoj visini od 385 m, na sjeverozapadnim obroncima Dinare blizu sela Cetine, 7 km sjeverno od Vrlike. Od izvora do ulaska u kanjon ispod Trilja, uz Cetinu je nekoliko polja, redom: Paško polje, Cetinsko polje (ova dva su neposredno uz izvore rijeke), Vrličko polje, Koljansko i Ribarićko polje (zadnja dva su potopljena jezerom Peruća), Hrvatačko polje, Sinjsko polje (ono je najveće), unutar kojega je Grabsko polje. Kod grada Trilja, napušta Sinjsko polje, ulazi u kanjon i teče prema jugu , prema moru. Nad kanjonom su mnogobrojne utvrde i povijesni gradovi iz antike i srednjeg vijeka . Kanjon je dubok i uzak, a rijeka duboka i spora. Nekad je voda brzo tekla i okretala brojne mlinove, ali su je brane usporile. Na putu prema moru u Cetinu se ulijevaju mnoge rijeke i potoci.
Hidroenergetski sustav rijeke Cetine obuhvaća: HE Peruća, HE Orlovac, CS Buško blato, HE Đale, HE Zakučac i HE Kraljevac. Ovim sustavima su potopljene mnogi izvori i pritoke Cetine .
Gradovi uz Cetinu su : Sinj, Trilj i Omiš.
Područje oko rijeke i šire naziva se Cetinska krajina, na područje koje se nalaze upravne jedinice: gradovi Sinj, Vrlika i Trilj, općine Hrvace, Otok i Dicmo, te dijelovi općina Dugopolje, Civljane i Muć.
Lijepo sunčano subotnje jutro. Okupili smo se, po običaju, na Pilama, ukrcali u autobus i krenuli, na vrijeme, put Cetine i Cetinske krajine . Neki članovi Udruge su nas čekali na Mostu, u Orašcu i na pumpi u Dolima. Autobus je bio velik, pa je nas 27 imalo dovoljno mjesta da se raširimo.
Raspoloženje , kao uvijek, dobro, očekivanja velika i znatiželja da vidimo što nam je Nada sve „složila“ za ovaj izlet.
Granice prolazimo brzo. Pauza za kavu u Hotelu „ Merlot“, a onda prema Trilju. Brzo se vozi autocestom , u autobusu pjesma , sladimo se kolačima koje su napravile vrijedne žene Udruge, a i piće je tu za dobro raspoloženje. Stižemo u hotel „ Sv. Mihovil“, u kome će nas nakon naših avantura čekati ukusan ručak. Kratko se odmaramo, pa ponovo u autobus put mjesta Grab i rječice Grab. Tamo su nas dočekali ljubazni domaćini i stare Grabske mlinice, koje su još tu iz turskog doba , stare preko 600 godina i još uvijek su u funkciji. Obitelj mlinara Ike nam je ponudile domaće uštipke, a mirišljavom pšeničnom i kukuruznom brašnu mnogi od nas nismo mogli odoljeti , pa je „pala“ trgovina . Radovala sam se domaćem kruhu i kukuruzi. Uživali smo u zvuku mlinova, svježem zraku, divnoj prirodi i hladili noge u bistroj rječici.
Krenuli smo put Otoka, gdje su nas čekali kanui i dva skipera i bistra, brza Cetina Nestrpljivi smo da probamo kako je to veslati niz rijeku. Obukli smo zaštitne prsluke, poslušali upute kako ćemo se služiti veslima , dogovorili se tko će sa kim veslati, posjedali po troje u kanue i krenuli. Nosila nas je Cetina nizvodno, malo po sredini, malo u jednu stranu, malo u drugu, malo u šaš. Bilo je veslaj – šijaj i tako niz rijeku , ne znam koliko dugo. Meni se činilo više od sat vremena .I žuljeva je bilo..
Trebalo je skrenuti u desno u jedan rukavac. Neki su prošišali skroz i završili odmah ispred hotela, a neki su se zabili u šaš, pa su se jedva izvukli i vratili u rukavac. Bilo je i kupanja.
Nakon avanture u kanuima, slijedilo je jahanje u obližnjoj konjušnici. Skoro svi smo se popeli na dva mirna konja i kratko, polako projahali u menjažu, u pratnji konjušara
Već je bilo dobrano prošlo četiri sata popodne , kada je trebalo krenuti na ručak. A i trbusi su se već bunili. U hotelu trpeza je bila spremna, ručak je krenuo. Ukusna goveđe juha, teletina i patate ispod peke, piće po želji, i na kraju ukusna štrudla od jabuka.
Toplo vrijeme , omorina , puni trbusi, pravo vrijeme za pižolet. Bazen u sklopu hotela nas je mamio na osvježenje. Nekoliko nas veselijih smo se bućnule u njega i lijepo rasfriškale.
Popodne je već poodmaklo, bližilo se večer. Krenuli smo ka Zagvozdu. Tamo se događala kulturna manifestacija „Glumci u Zagvozdu“, ove godine po dvadeseti put. Nada je saznala da se te večer igra predstava „ Romanca o tri ljubavi“ , Antuna Šoljana ,u izvedbi Gradskog dramskog kazališta Gavela i rezervirala mjesta za Udrugu.
U autobusu presvlačenje u prikladniju odjeću i u nešto toplije , jer je burica dobro puhala i hladila.
Na daskama koji život znače mladi su glumci Gavele uspješno odigrali predstavu postavljajući pitanja o „ljubavi, njezinoj stvaralačkoj i razornoj snazi, o njezinoj duhovnoj biti i tjelesnoj prirodi, o ljubavnom ushitu i boli, o sreći i ludilu.”
Oprostili smo se od Zagvozda i glumaca . Trebalo je stići doma. Ponoć je prošla. U autobusu još budnih , priča, pjesma ispod glasa . Mnogi su i zakunjali, pa ih je trebalo , prije Grada , buditi.
Stiglo smo na Pile u sitne sate. Ljetno je doba pa je još bila gužva , puno ljudi. Razilazimo se svojim kućama.
Ponovo jedna dobar izlet i lijepo druženje u ljepoti prirode i krajolika , uz uzbuđenja, kazališnu predstavu, dobru hranu i piće. Sva čula i apetiti su bili zadovoljeni.
Ranka.