IZLET U ZAGREB I HRVATSKO ZAGORJE (24. – 26. 5. 2019.)
Dan sunčan, društvo malo, svi raspoloženi krenuli smo prema Zagrebu. Vozio nas je vozač Ivan, osamdesetogodišnji gospodin. Bili smo pomalo skeptični kako će to izgledati, ali vozio je vrlo suvereno. Jedino je bilo malo problema sa skretanjem za Turopolje, gdje smo bili smješteni, ali Marc je, sa navigacijom na mobitelu, sve probleme riješio. Put je bio ugodan i premda je dugo trajao, nije bilo dosadno. Malo smo čavrljali, šalili se, degustirali Eticine kolače i nazdravljali Skender Begom. I evo nas u Turopolju, u mirnom i
lijepom gradiću Odri, s divno uređenim kućama i još ljepšim okućnicama, punih zelenila i raznobojnog cvijeća.
Dočekala nas je ljubazna domaćica, a neki su tu bili kao kod kuće, jer su Novu godinu dočekali baš u „Turopoljskom domu“, gdje smo bili smješteni. Pridružila nam se i Jasna, a Nadu su posjetile kćeri i unuka. Kratko smo se odmorili, na brzinu zbigecali, pa put Zagreba, u Kazalište „Komedija“ na predstavu „Zaljubljeni Shakespeare“. Predstava, komedija, je nastala na temelju scenarija Marca Normana, za istoimeni film, koji je prije 15 godina dobio Oskara, a govori o ljubavnim avanturama mladog Shakespearea, u vrijeme kad je izgrađivao svoje autorsko ime u svijetu elizabetanskog kazališta. Svi smo uživali ta tri sata. Nakon toga šetnja Starom Vlaškom i Trgom bana Jelačića, ukusni kolači u slastičarnici
„Amelie“, pa natrag u hotel na zaslužen odmor.
Za subotu je planiran opsežan program, pa smo odmah nakon doručka krenuli put Zagorja. Zelene livade sa dosta žutog cvijeća i polja crvenih makova Turopolja zamijenili su bregi. Prvo odredište je bio Klanjec, malo, pitoreskno mjesto gdje smo posjetili galeriju „Augustinčić“ , otvorenu 1976. godine, tri godine prije smrti velikog kipara, pa je njenu izgradnju sam nadgledao. Tu su izloženi mnogi njegovi rani radovi, reljefi, biste poznatih ličnosti (Tito, Moša Pijade, Marin Držić, Bojan Stupica, Krleža, Branko Gavella), a posebno kipovi konja koje je volio raditi u svim veličinama. Tu se nalazi i gipsani odljev spomenika konja s jahačicom nazvan Mir koji se nalazi ispred zgrade UN-a u New Yorku. U vrtu ispred galerije je i grob umjetnika i njegove žene, a iznad je spomenik „Nošenje ranjenika“ po njegovoj želji. Nastavili smo put za Kumrovec, uz put prošavši kraj spomenika Hrvatskoj himni, na kojem se u cijelosti nalazi tekst Mihanovićeve „Lijepe naše“. U Kumrovcu veselje, slavi se Dan mladosti, autobusi iz svih krajeva bivše države, kao i zastave,
sadašnje i stare, pionirske kape i marame na mnogim glavama, na glavnoj pozornici, pjesme, folklor, mnoštvo naroda. Čini mi se da je najviše bilo posjetitelja iz Slovenije.
Atmosfera vesela i svečana. Lijepo uređeno etno selo, kuće i okućnice iz prošlih vremena, a unutrašnjost pojedinih kuća sa starim namještajem zidanim pećima, posteljama, stari vatrogasni dom i vozila. U rodnoj kući Josipa Broza Tita uz stari namještaj, jedan dio je posvećen Danu
mladosti, štafeti, Titovim slikama i Pionirskoj zakletvi. Ispred kuće impozantna Titova skulptura, koju je izradio Augustinčić. Svi smo se tu slikali.
Marc je imao i štafetu, bili smo pravi pioniri. Nakon razgledanja, okrepe i veselja, krenuli smo put Krapine, ali zaobilazno, do restorana „Preša“. Oko nas puno svibanjskog zelenila, slikoviti zagorski bregi, lijepo uređeni vinogradi na padinama, a na vrhovima kleti. Ukusan ručak i odmor pa u Krapinu. Svakako prvo obilazak Muzeja „ Krapinskog neandertalca“ uz nalazište Hušnjakovo, gdje je Dragutin Gorjanović-Kramberger 1899. godine našavši ostatke pepela, zube i kosti čovjeka i dijelove lubanje, posebno dobro očuvanu žensku lubanju, zaključio da se radi o neandertalcu, jednom ogranku razvoja ljudske vrste Homo koji je srodan Homo sapiensu, a nastanjivao je u paleolitiku Europu i jugozapad Azije. Nalazišta ima po Europi, pa i Vindiji kod Varaždina, ali ovo je najveće.
Na tom lokalitetu je sagrađen moderni muzej, koji prati razvoj planeta Zemlje od Velikog praska do danas, a posebni dio pripada razdoblju neandertalca. Skulpture su izrađene u naravnoj veličini. Izradila ih je glasovita francuska kiparica Elizabeth Daynes, a sa njima je napravljen i animirani film, koji se prikazuje na ulazu u dvorane i govori nam o životu jedne neandertalske obitelji, kako su lovili, hranili se, liječili ozljede, brinuli se o bolesnima i pokapali svoje mrtve .
Nakon muzeja prošetali smo Krapinom, mirnim gradićem, pročelja čijih su kuća lijepo obnovljena, inače građena u secesijskom stilu. Kratak odmor u kavani ispred koje je bista Ljudevita Gaja, jednog od osnivača Ilirskog pokreta, koji je rodom bio iz Krapine. Poviše grada još se vide ostaci zidina i kula starog grada, a prema legendi koju je zapisao Gaj, tu su bila tri
grada koje su osnovali braća Ćeh, Leh i Meh. Kada su ih Rimljani htjeli pokoriti, ujedinili su narod da se obrane, ali uvidjevši da nemaju izgleda, nakon vijećanja, odluče napustiti svoje Zagorje, prijeđoše preko Dunava i odoše na tri strane svijeta i utemeljiše tri države, Čeh se
ustoliči u Bohemiji (današnja Češka), Leh u Poljskoj, a od Meha nastadoše Moskovati (Rusi). U nedjelu pri povratku svratili smo u Karlovac, grad na četiri rijeke (Kupa, Korana, Mrežnica i Dobra), osnovan 13. srpnja 1579. godine kao tvrđava za zaštitu od turskih osvajanja. Ime je dobio po osnivaču, nadvojvodi Karlu, a građen je u obliku šesterokrake zvijezde sa središnjim
trgom i ulicama koje se sijeku pod pravim kutem. Uz rijeku Koranu je prije tri godine otvoren, finaciran iz europskih fondova, „Aquatika” slatkovodni akvarij, uz koji se nalaze i suvenirnica, igraonica za djecu, predavaonica i restoran.
Vodić Dražen nas je proveo kroz akvarij u kojem se prate slatkovodne ribe rijeke Korane od izvora, gdje je voda bistra, brza, bogata kisikom, ali ne i hranjivim tvarima, pa tu obitava pastrmka mladica, pa preko kečige, smuđa i šarana, do dijela gdje je rijeka široka, sporija, bogata hranom, gdje obitava som. Tu se nalaze i akvariji s endemskim ribama slivova naših jadranskih rijeka. Poseban odjeljak je sa ribama koje su uljezi, sa drugih kontinenata, a u naše su rijeke dospjele iz privatnih akvarija, jako su agresivni, jedu domaći mlađ i brzo se razmnožavaju, zbog
čega ugrožavaju autohtone vrste. Nastavili smo put prema Lici, prošli pokraj Rastoka, divnog mjesta na slapovima Korane, uz
Plitvice, pa kroz kršnu Liku, s visokim gorama okićenim crnogoricom i već dobro olistalom bjelogoricom, mnogobrojnim poljima slabo obrađenim, na kojima su pasla veća stada ovaca i poneko stado goveda.
Kod Udbina se uključujemo na autoput, prolazimo kroz Sveti Rok i evo nas u Dalmaciji. Poznati krajobraz, sa desne strane more, uz put kamenjar i Velebit sa lijeve strane, uz cestu se kočoperi divno procvjetala brnistra.
Što smo više bili prema jugu, vrijeme se kvarilo, počela je padati kiša. U Gradu nas je dočekalo jugo, ali ništa nije moglo umanjiti divne dojmove ovog izleta.
Ranka