105. Izlet u Lučino razdolje, pozdrav proljeću
Udruga Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota koju vodi naša sugrađanka Nada Zanze organizirala je izlet u Trnovicu 20. ožujka 2011. godine.
Za istaći je da je Trnovica vrlo staro naselje koje datira još iz 15. stoljeća. Prema prvim pisanim podacima obitelji današnjih prezimena s pomalo izmijenjenim prezimenima datira već od 1470 godine. Tako da od tada postoje prezimena Miljković, Grošeta, Mrdalo, Drvenica, Bradaš, Bokun.
Naša rodoslovna stabla izradio nam je dr. Nenad Vekarić. Inače Trnovica je skupa s 20 kaznačina 1399. godine kupljena od Bosanskih vladara i pripojena Dubrovačkoj Republici. Trnovičani su vrlo vrijedni i radišni ljudi kroz to povijesno razdoblje odupirali su se svim osvajačima, jer nije bilo lako živjeti na granici s Turskim carstvom. Godine 1900 otkupili su se od kmetstva i postali vlasnici svojih posjeda koje su do tada bili u vlasništvu Zaklade Blago Djelo.
Prema statističkim pokazateljima već 1857 Trnovica je imala 157 stanovnika i najveći broj ih je bio oko 1910 godine. Tada počinju iseljavanja u prekomorske zemlje
i najveći broj ih je iselio u Australiji kompletna obitelj Drvenica s 15 članova obitelji. Danas ta velika iseljenička zajednica broji preko 500 osoba i to su vrlo cijenjeni i sposobni ljudi u dalekoj Australiji i Novom Zelandu. Jedan dio je iselio u Ameriku i to posebno u južnu i veliki broj od njih nije se tamo snašao. većinom su radili u rudnicima i kao vrlo mladi su pomrli a samo manji broj njih vratio se doma umrijet.
Ovu prekrasnu školu koju ste imali prilike vidjeti izgradili su Trnovičani a to su im omogućili braća Ivo i Frano Sušilo. Ivo Sušilo je dva puta bio u Aljasci i tamo zaradio imetak, a mlađi brat Frano Sušilo završio je skule od inžinjera građevine. Godine 1931 Trnovičani su darovali zemljište za izgradnju škole, a 1933.godine započela je gradnja .Kamenolom je bio u selu u predjelu Kukoja i vađeni su veliki blokovi duljine do 3 metra. Škola se sastoji od 239 kamenih ploča i kao takova je remek djelo graditeljstva. Prema pisanju Hrvatskog glasnika 12.srpnja 1939.godine to je bila velika kulturna slava sela Trnovice. Naime Škola je toga dana predana na uporabu.
Na njoj je u kamenu ispisana povijest filozofije starih grka, Indijaca i politička i kulturna povijest Hrvata. Na školi se nalaze tri grba. Hrvatski_ grb, Grb- Dubrovačke
Republike i grb grada Zagreba. Početak II svjetskog rata omeo je završetak svih radova na školi, tako da nije napisano na polju oko grba grada Zagreba, kao ni na ploči gdje su trebala biti imena svih graditelja.
U toj školi nastava je bila do 1970 godine i tada je zbog malog broja djece nastava bila u selu Čepikuće.
U Domovinskom ratu škola je malo oštećena, i 2000 utemeljena je Likovna kolonija Trnovica obnovivši školu i susjednu zgradu dom.
Ovim izletom u Trnovicu pokazali smo bogatu povijest ovog malog primorskog sela, i njihovu istinsku borbu da nam u blizinu u Lučino razdolje
ne dođe Županijski centar za otpad. Svi sudionici ovog izleta su toplo primljeni i ugodno se zabavili. Posjetili vidikovac prema Lučinu Razdolju.
Stavili cvijeće jednom od osnivača Likovne kolonije kiparu i klesaru Peru Miljkoviću rodom iz Trnovice, koji je preminuo u 56 godini života.
U školi je svim sudionicima priređen lijepi doček s pandišpanjom, kolačima i kupicom domaće rakije i uz pjesmu i veselje su se lijepo zabavili.
Upriličeno je čišćenje uši vrlo upečatljivo na prirodan način.
Potom smo nastavili put preko Lisca i Rudina i odali počast svim poginulim u Domovinskom ratu na spomeniku Slobodi poviše Bistrine. U Solani smo lijepu priču doznali što je Solana Ston bila
nekad i što je sada i koliko je proizvodila soli. Malostonski zaljev je strogi rezervat u moru koji je zaštitila Skupština Općine Dubrovnik 1983.godine, a potvrdila u cijelosti Županijska skupština 1998.godine. Taj hrvatski biser s gradom Ston i njegovom kamenicom Ostreom edulis je hrvatski brand, i ako dođe do realizacije projekta s otpadom će biti ugrožen.
Ja Nevenka Đirlić rodj. Grošeta taj dan sam tim dragim ljudima iz moga lijepog Dubrovnika prizentala dio mog Dubrovačkog primorja i moje drage Trnovice i bilo mi je zadovoljstvo što sam to učinila.