Istra (28.4. – 5.5.2018.)

1.dan – subota
U 7 sati ujutro 27 članova Udruge krenulo je na dug put prema Pazinu, za sigurnu vožnju
pobrinuo se iskusni vozač Andrija iz firme „Platanus“. Vrijeme lijepo, vožnja ugodna, sa
odmorima na putu trajala je oko deset sati. Smještaj u hotelu „Lovac“ će se pokazati punim
pogotkom, osoblje izuzetno ljubazno, hrana autohtona, higijena besprijekorna. Sve za 5!

2.dan – nedjelja
Boravak u Istri nam je dobio punu kvalitetu jer smo imali dva vodiča koji su se mijenjali.
Danas nas vodi gosp. Radenko Sloković, živa enciklopedija. Mi smo imali puno pitanja, a na
svaki smo dobili odgovor. Osim obilja informacija, cijelo vrijeme je bio vrlo brižan i
susretljiv.
Obilazak Dvigrada je bio impresivan. Radi se o napuštenom gradu čije ulice i trgovi sami
pričaju o njegovoj bogatoj povijesti. Kako nije baš na samoj prometnici rijetki su sretnici to
doživjeli. Dijelom je obrastao šumom, a dijelom je na sreću nešto i konzervirano.
Zatim idemo u daleko poznatiji Rovinj. Obilazimo ga turistički,poznatom strmom ulicom
Grisia koja je u ljetnim mjesecima mjesto okupljanja likovnih umjetnika. Dolazak pred crkvu
sv. Eufemije je kao nagrada za uložen trud za uspon jer se pred nama pružio fantastičan
pogled na more i kao rukom rasute otoke. Budući da je bila sv.misa mi smo u crkvu ulazili u
manjim grupama da ne ometamo obred. Rovinj je pitoreskan grad pun života.
Uslijedila je ugodna vožnja Limskim kanalom koji je zapravo u morfološkom smislu isušeno
korito rijeke Pazinčice. Rijeka je u neko doba odustala od te trase i odlučila se biti rijekom
ponornicom upravo u Pazinu gdje Pazinskom jamom napušta ovaj svijet i odlazi u podzemlje.
Limski kanal je posebnost ovog kraja. More je bilo mirno, vožnja od dva sata ugodna, a
ljepota svuda oko nas.
U Vrsaru nas je dočekao naš autobus te smo krenuli u sv. Lovreć, malo mjesto u srcu Istre
kojeg je val turizma tek dotakao tako da je zadržao ljepotu starih vremena. Posebno je
zanimljiv stari toranj – zvonik koji dominira cijelim mjestom .

Naši domaćini, za ručak, u „Tomaževoj kolibi“ u Voštenima su nam pripremili delicije koje
nudi njihova pršutana. Zakuska je bila obilna i raznolika pa su se udrugari lijepo opustili i
odmorili.
Za danas nam je ostao posjet Poreču koji obiluje značajnim kulturno-povijesnim
spomenicima. Posebno je Eufrazijeva bazilika plijenila našu pažnju i znatiželju. Turistički
Poreč danas već diše punim plućima. Oko 20 sati smo stigli u hotel „Lovac“ i dočekali
zasluženi odmor.

3.dan – ponedjeljak
Obilazak pitoresknim Grožnjanom bio je poseban doživljaj. Istarski gradić koji je sačuvao
šarm do današnjih dana svih je oduševio. Turisti ga već obilaze, pa je na pojedinim mjestima
već bila gužva na koju smo mi navikli u našem Gradu. Danas je to grad koji živi kulturom.
Netko pametan je uvidio da će grad zadržati duh ako se u njega usele umjetnici tako da je tu i
poznata kolonija glazbenika.
Savudrija je mjesto s najstarijim svjetionikom na Jadranu koji smo sa znatiželjom obišli. Uz
ljubavnu priču koju nam je ispričao naš vrijedni Radenko svjetionik nam je bio još
zanimljiviji. Svjetionik upravo dominira prostorom. Preko Umaga stigli smo do Novigrada
gdje nas je čekala okrepa u restoranu „Tomato“. Uz nedubrovačke cijene počastili smo se
istarskim specijalitetima: fuži, maneštra …
Za kraj dana ostao nam je posjet jami Baredine koja se nalazi u jednom šumarku. Većina
članova naše grupe spustila se u jamu gdje ih je dočekala čovječja ribica i mnoštvo kamenih
oblika koji su budili maštu. Priroda je uistinu bila široke ruke kada je stvarala ovu ljepotu.
Voditelj nam je pokazao i svoju etnografsku zbirku predmeta koji su se do jučer koristili u
životu istarskog čovjeka.
Sa današnjim danom završio je svoju dionicu naš vozač Andrija i u sigurnim smo rukama
vozača Ante.
Dolaskom u hotel doznali smo da je zbog zdravstvenih problema jedna naša članica zatražila
hitnu pomoć. Njoj je direktor hotela poklonio punu pažnju, odveo je doktoru u Pazin, a dalje
je upućena u Pulu. Tamo ,medicinski zbrinuta ostaje do večeri kada je bez pogovora , nakon
cjelodnevnog puta do Pazina, odlazi u Pulu preuzeti naš vozač Ante i to autom hotela. Ovdje

je prilika kojom želim reći kako je tu noć humanost bila na djelu, kako od hotela, tako i od
vozača Ante. Na sreću, naša članica se dolaskom među svoje polako počela oporavljati.

4. dan – utorak
Danas nas je preuzeo vrijedni vodič Dalibor Jakovčić koji nije štedio riječi kako bih nas što
bolje upoznao sa Istrom. Obilazak Svetvićenta nas je odveo u srednjovjekovnu povijest grada.
Lijepo zatvoren trg nas je podsjetio na film „Maršal“ koji je sniman na ovim lokacijama. Pulu
smo obišli po glavnim antičkim punktovima koji i danas zadivljuju. Tu su i tragovi bliže i
dalje povijesti. Grad je, po svojoj fizionomiji, ipak trpio zbog činjenice što je još i u doba
Austrije bio određen za vojnu luku. Ručak u restoranu „Alighieri“ je bio odličan, a neki
članovi su okrepu našli u „Kantini“. Sve po preporuci vodiča Dalibora.
Rt Kamenjak je najnužniji rt Istre obrastao makijom s kojeg se pruža pogled doslovno „na
sve strane“. U prolazu smo bacili pogled na Barban, jer smo žurili u susret još jednom gradu
na istarskoj litici, gradu Labinu. Ponovo, šarmantni gradić s vrlo bogatom poviješću
ispisanom znojem Labinskih rudara. Pogled smo bacili i prema Rabcu koji je trebao biti naša
slijedeća postaja, ali razočarani apartmanizacijom prostora i barbarskim uništenjem okoliša,
prošla nas je volja. Oduševljeni pogledom s vrha , spustili smo se na posebnu okrepu. Sasvim
neočekivano, na lijepom trgu nalazi se kavana „Vela kafe“ gdje su sladokusci došli na svoje.
Velik izbor svježih kolača je mnoge od nas razveselio. Cijene savršene! Bez grižnje savjesti
smo konzumirali ponuđeno!
Već prilično umorni od dojmova obišli smo dva vrlo slična gradića na brežuljku: Pićan i
Gračišće. Svaki na svoj način zanimljiv, s razlikom da je u Pićanu rođen autor Matko Brajša
Rašan himne Istri: “Krasna zemljo, Istro mila,dome roda hrvatskoga…“. Poneseni
doživljenim himnu su zapijevali neki naši članovi zajedno sa vodičem što je bilo iznimno
emotivno.

5.dan – srijeda
Ponovo smo u društvu vodiča Radenka Slokovića. Polaganom šetnjom obišli smo Pazin i u
detalje se upoznali s njegovom poviješću kroz eksponate dvaju muzeja. Bogata povijest se
vidi na svakom koraku. U knjigu dojmova u muzeju Udruga je ostavila svoj trag slijedećim

zapisom: “ Oduševljeni i ponosni kako prikupljate i čuvate baštinu naše Istra, pričati ćemo u
Vašem Dubrovniku“. Posebno je dojmljiv pogled na tj u Pazinsku jamu.
Posjet Beramu bio je izniman doživljaj gdje se u crkvici sv.Marije na Škriljinah nalaze vrlo
vrijedne i stare freske iz 14-og stoljeća.
Zatim smo posjetili mljekaru „Latus“ kod Žminja u kojoj smo doslovno na europskom nivou
kušali njihove sireve. Osladili smo se i kupili sireve po želji. Upravo je zadovoljstvo vidjeti
takvu ponudu kod nas. Pećina Feštinsko kraljevstvo je zanimljiv prirodni fenomen koji
svakako treba vidjeti. Čarobno je! Osim toga, domaćini su pravi primjer kako se trud
prezentacije isplati.
Pavlinskoj crkvi u sv.Petru u Šumi pošli smo pri kraju dana i divili se njezinoj raskoši.
Po povratku, posebna zvijezda naše grupe bila je gđa Jasna Daničić koja je jedina među nama
imala hrabrosti otići na ZIP LINE. Da se bolje razumijemo, vezala se za sajlu i cijelom
dužinom Pazinske jame „preletjela“ od kraja do kraja. O adrenalinu ne mogu govoriti, ali
znam da je to hrabrost.

6.dan – četvrtak
Danas smo bez vodiča, jer obzirom da su nam danas glavna tema Brijuni , a tamo nas čeka
njihov vodič,nije nam bilo potrebno za Bale i Vodnjan posebno vodstvo. Bale smo posjetili
brzinski, makar se ima što vidjeti. Vodnjan nas je na neki način razočarao jer po urednosti
mjesta i čistoći vidno zaostaje za ostalim gradovima Istre. Tu smo posjetili crkvu sv.Blaža i
kada su čuli da smo iz Dubrovnika imali su dodatan razlog da nam bolje prikažu samu crkvu.
Uz crkvu se nalazi sakralni muzej , koji je iza Vatikanskog prvi po broju eksponata u cijelom
svijetu. Zbog nedostatka vremena posjet muzeju smo ostavili za drugi put.
Laganom vožnjom stigli smo do Fažane i ugledali Brijune.U pauzi za ručak osladili smo se u
„Staroj konobi“, ponovo po nedubrovačkim cijenama uz istarske specijalitete. Za petnaestak
minuta ugodne vožnje stigli na Brijune i već na rivi nas je dočekala vodičica, s dječjom
radosti smo ušli u vlakić i obišli otok. Svaka riječ o Brijunima je suvišna. Njih jednostavno
treba pohoditi. Tu je povijest bila strpljiva i tragova ljudskog roda ima od davnina.

7.dan – petak
Danas nam je vodič Dalibor Jakovčić. Za početak smo se odlučili za Motovun kojeg smo
osvojili najprije lokalnim autobusom, a zatim strmim popločanim ulicama do glavnog trga.
Neki od nas su obišli i motovunske zidine / duljina 300 m/. Pogled sa uzvisine je, malo reći,
fantastičan.
Posjet najmanjem gradu na svijetu, Humu, je zanimljiv zbog činjenice što se na tako malom
prostoru s dvije ulice nalazi cijeli grad. U crkvici na groblju se nalaze freske iz 12-og stoljeća.
U istinu impresivno! Aleja glagoljaša slavi glagoljicu kao pismo kojim se naš narod služio od
početaka svoje pismenosti. Ipak,gradić Roč je kolijevka glagoljice i danas se u njemu vraća
sjaj glagoljici okupljanjima ljudi zaljubljenih u glagoljicu. To je gradić koji nas svih ispunja
ponosom zbog svoje važne povijesti.
Ručak u domačinstvu „Valter-Kolinasi“ nas je osnažio /biska, fuži, maneštra…/ kako bi dalje
mogli zadovoljiti svoju znatiželju. Buzet smo pogledali panoramski kako bi obišli Oprtalj.
Turisti ga manje posjećuju jer je cesta dosta uska s više serpentina te je naš šofer Ante
pokazao svoje umijeće a nagrada mu je bio naš aplauz. Oprtalj ima veliku ložu odakle se
pruža fantastičan pogled na Motovun. Ulice uske, malene, a zgrade se pomalo obnavljaju.
Završje je i završetak našeg obilaska Istre. Ponovo lijepi grad na brežuljku, zvonik, kućice
zbijene, a na padinama se uzgaja maslina i vinova loza. Slika za pamćenje!
Danas se odvažila gđa Marica Tošić i iskoristila ZIP LINE. Svi smo joj čestitali na njenoj
hrabrosti. Zanimljivo je da se nijedan od naših muških članova grupe nije odvažio za ovaj
podvig. Znakovito!
Svečana večera nam je poslužena u hotelu gdje su se naši domaćini potrudili i da nam glazba
zasvira.

8.dan – subota
Vozač Ante nas od 9 sati vozi kući u Dubrovnik. Putem je okrepa u restoranu „Torcida“ kod
Šibenika. Sve super! Nakon ugodne vožnje sat na Pilama je pokazivao 8 sati i to je bio kraj
našeg puta po Istri u kojoj smo posjetili čak 34 mjesta. Što reći za zaključak? Sretni smo da
smo Istru doživjeli, ostala nam je pri srcu baš kao svaki pedalj Lijepe naše koji smo pohodili!

Dubravka Marunčić