HVAR (28.4. – 1.5.2022)
Četvrtak, 28.4.2022.
Vesela družina sa sedamnaest članova naše Udruge od 22. do 82. godine od posjetila je otok Hvar. Već sličan izlet je Udruga realizirala davne 2014. godine, dakle pred osam godina. Očito su se lijepo proveli kada je među nama bilo „ponavljaća“!
Krenuli smo s Pila u 7 sati, za volanom vozač Dragan na čelu sa našom predsjednicom Nadom Zanze. Sunčano vrijeme nas je pratilo cijelim putovanjem. Već smo u 9,45 bili u Drveniku gdje smo se u 11 sati ukrcali na trajekt. Vrijeme između iskoristili smo za kratak odmor, nekoliko fotki Drvenika, mjesta sa lijepom pješčanom plažom okrunjenom redom bogatih borova. Nakon 30-tak minuta vožnje Hvarskim kanalom iskrcali smo se u Sućurju koje je danas važno upravo zbog trajektne veze s kopnom.
Bogomolje su prvo mjesto kojem smo poklonili naše vrijeme i to zbog crkve koja je neočekivana na ovim prostorima. Riječ je o grkokatoličkoj crkvi koja više nije u funkciji. Prolazeći kroz Gdinj, Zastražišće i Poljica došli smo do Humca, dragulja ovog dijela otoka Hvara. Humac su u svoje doba izgradili mještani okolnih naselja kako bi za vrijeme poljskih radova bili bliže svojim imanjima.Tu su organizirali život na način da su čak izgradili i crkvu posvećenu svetim Ivanu i Pavlu. Selo je napušteno kada je izgubilo svoju funkciju, ali danas se potomci prvih vlasnika vraćaju i renoviraju kuće po pravilima struke. U spomenutoj crkvi, osim svečanosti spomendana svetaca kada se pjevaju stare pjesme posebnih glazbenih vrijednosti i oblika također su se održavale procesije i blagoslov polja i kuća. Tu se danas često održavaju obredi vjenčanja kojim ovaj ambijent daje posebnu ljepotu. Kako je život na otoku uvijek bio izuzetno težak, tako su mještani upravo na ovom prostoru uspostavili i poseban sustav protugradne zaštite.
Zajedno smo došli do destilerije lavande, smilja i ostalog ljekovitog bilja.Pobliže smo upoznali proces stvaranja lavandinog ulja. Osobno sam zatečena primitivnošću procesa i to zbog potrebe da čovjek ulazi u kotao… Ulje smo kupili po prihvatljivoj cijeni od 50 kn /0,5 dl. Prihvatljiva ne zbog svoje visine već zbog činjenice sto smo znali što kupujemo tj. kvalitetno ulje na mjestu proizvodnje. Mlađi dio naše grupe je s vodičem Jakovom obišao Grapčevu špilju. Prema njihovom kazivanju radi se o iznimnom prostoru koje oduševljava ljepotom. Tu je pronađeno više značajnih primjera keramike.
Jelsu smo obišli u nastavku našeg putovanja. Lijep gradić s posebnim šarmom. Kustos Duje nas je proveo muzejom gdje se osjeća nazočnost velikih sinova Jelse kao sto su Niko vitez Duboković, dugogodišnji načelnik, vizionar i utemeljitelj moderne Jelse. Svakako treba spomenuti i umjetnika Jurja Dobronića. Među izloženim eksponatima osjeća se duh građanskog života u Jelsi. Lijepi dalmatinski trg nosi ime Toma Gamulina, Jelšanina koji je neko vrijeme bio i naš sugrađanin. Svoj je život posvetio biologiji mora, posebno srdeli.
Dolazak u hostel White Rabitt, smješten odmah uz hvarski arsenal, je bio nagrada za sve nas. Smještaj je bio odličan, prostor čist i prozračan, klime u funkciji, kuhinja u potkrovlju samo nama na raspolaganju, kreveti na kat i svi smo se lijepo rasporedili.Valja napomenuti kako su neki od nas ponijeli već gotove hrane, a kuhinju smo imali te je trošak puta bio znatno smanjen. A i društvo uz iće i piće je ugodnije. Već tu večer mlađi dio društva je našao skriveni kutak za dobru zabavu u Central Park Clubu. Pored dobre, žive glazbe i cijene su bile prihvatljive.
Petak, 29.4.2022.
Danas je dio grupe imao zahtjevan zadatak.Stigli smo do Svete Nedilje i snažniji su se uputili oštrom strminom do špilje koja je je svetište Gospe od snijega.Tamo su zatekli grupu turista iz Slovenije koji su, očito poneseni ljepotom viđenog zapjevali u špilji koristeći prednosti akustike. Ostatak se vrlo brzo snašao u restoranu „Tamaris“ gdje smo dočekali naše planinare. Gosparu Mišu Zvrku je, navodno, bio rođendan i svih nas je počastio sirom, pršutom i vrhunskim vinom. A mi smo mu od srca uzvratili pjesmom: „Lijepo ime Mišo!“. Pogled sa tarace na plavetnilo mora i neba nas je sve opustio. Ako tome dodamo i navedenu ponudu nema potrebe išta reći. Moram napomenuti kako izlazak na južnu stranu Hvara prema Sv Nedilji osigurava stari jednosmjerni tunel Pitve koji i ne ulijeva naročito povjerenje. Dalje smo obilazili Ivan Dolac, poznati vinorodni kraj koji je okićen mnogim vinskim medaljama. Prolazeći kroz Svirće svratili smo do Vrbanja i to po želji naše članice gđe Ranke. Razumjeli smo i uvažili njenu želju odakle je njena baka na koju gđa Ranka ima poštovanje i lijepa sjećanja.
Negdje oko dva sata popodne smo pošli u Stari Grad u obilazak ljetnikovca Petra Hektorovića, poznati Tvrdalj. Tamo smo ostali razočarani stanjem tako važnog spomenika kulture. Jednom riječju: zapušteno.Tzv. vodić je zapravo jedan od vlasnika ove nekretnine o kojoj se ne brine. Ipak je uredno naplatio ulaznicu. Ne samo što je građevina u lošem stanju već i vrt .Tuga, tuga, tuga.
Dojam je popravio odlazak na tvrđavu Fortica iznad grada Hvara gdje se pruža fantastičan pogled na sam grad i Paklinske otoke. Ne, nisam krivo napisala, pravi naziv otoka je upravo Paklinski, jer se tu kroz povijest koristila paklina tj borova smola kojom su se barke izolirale od prodora vode. Nažalost, naziv je izmijenjen našim nepoštivanjem nematerijalne baštine. Spuštajući se hvarskim ulicama nije se moglo zaobići i benediktinski samostan gdje časne sestre izrađuju čipke od niti agave.Ta čipka je jedna od znamenitosti grada Hvara kojom se ponosi.
Večer smo zaključili odlaskom u poznato, a sada, obnovljeno hvarsko kazalište.Tom prilikom smo osjetili zadovoljstvo zbog obnove tako važne institucije.“Ljubav u doba kupusa“ Tonke Alujević je predstava koja nas je učinila ravnodušnim, ali lijepo je da kazalište živi i da ima publiku.
Subota, 30.4.2022.
Lijepo sunčano jutro smo počeli posjetom Franjevačkom samostanu poznatom po vrijednim djelima starih majstora koji su zavjetni darovi pomoraca i hvarskih plemića. Ipak,izdvojila bih „Posljednju večeru“ koja dominira prostorom. Danas u samostanu živi samo jedan fratar. Kako smo bili još pod dojmom nebrige oko ljetnikovca Petra Hektorovića, to je naša pažnja bila dodatno usmjerena na propitivanje brige za ovaj vrijedni spomenik. I s zadovoljstvom smo mogli utvrditi kako je samostan u odličnom stanju, baš kao i vrt sa rijetkim biljkama. Jedino, mora se priznati, nedostajao nam je neki vodič kroz izložbeni prostor. Ovako smo bili upućeni na bilješke pored svakog eksponata što nije zadovoljilo našu znatiželju. Istina,u ponudi je bila brošura o samom samostanu na više jezika. Naša svijest kako takav oblik teksta s više znanstvenih radova prelazi naše interese, a i cijena knjige od 100 kn je učinila da smo odustali od takvog oblika stjecanja znanja.
Točno u dogovoreno vrijeme po nas je došao gliser Endo, kojim je upravljao Karmelo, dragi domaći momak koji zna sve tajne Paklinskih otoka gdje smo se uputili. On bi povremeno zaustavio motor kako bih nam se pohvalio bistrinom mora i pogledom na samo dno. Tako nam je pokazao elitni disko klub „ Carpe diem“ u koji tijekom sezone zalaze samo gosti debelog takujina. E ,baš tu samo ulaznica košta 250 kn, a boca vina 1500 kn. Toliko, da se ne može reći kada nas oderu: „ nijesmo znali!“
Iskrcali smo se u uvali Vinogradišće, na najvećem otoku sv. Klementu, odakle se jedna grupa odvojila i obišla poznatu galeriju Menegelo. Ostali su lijepom šetnjom obišli Botanički vrt koji osim nešto raznolikog bilja ima ambiciju da se zove „botaničkim“. A zapravo je lako uočljiva zapuštenost cijelog prostora. Moguće je da će se do sezone stanje popraviti. Inače, opći dojam je da smo zatekli cijeli otok Hvar u oblaku prašine, jer gdje god smo stigli neki su građevinski radovi, svugdje se nešto brusi, buši. Kao da sezona za njih i nije na vratima.Šteta!
I tako te naše dvije grupe srele su se u ACI Marini Palmižana odakle smo se s našim Karmelom zadovoljni vratili u Hvar. I, onako uz put, bacili smo oko na cijene.Tako npr. pljeskavica s pomfritom košta 180 kn, jaja sa šunkom 90 kn, a burger 130 kn. Kada već govorim o cijenama, tek toliko da se zna, na glavnoj placi u Hvaru porcija paste milaneze iznosi 98 kn. I večeras su naši mladi zabavu našli u već spomenutom klubu s izvrsnom live svirkom.
Nedjelja, 1.5.2022.
I tako je došao zadnji dan našeg putovanja. Iskoristili smo ga posjetivši ljetnikovac Hanibala Lucića u kojoj je smješten Muzej hvarske baštine. Zahvaljujući iznimno ljubaznoj kustosici upoznati smo sa ključnim osobama kulturne i znanstvene povijesti grada Hvara. Bilo je riječi o općepoznatom Hanibalu Luciću i ,nama nažalost manje poznatom prirodoslovcu Grguru Bučiću. Pred nama se otvorio sasvim nepoznati svijet građanskog Hvara. Jednostavno, ostali smo zadivljeni. Da ne bi ostali dužni s kritikama, ovaj je prostor relativno dobro sačuvan. Osobno žalim što nismo imali prilike nešto više čuti o svjetski poznatom Hvaraninu Ivanu Vučetiću, utemeljitelju daktiloskopije. Obogaćeni novim saznanjima krenuli smo otokom prema istoku.
Svratili smo i u Velo Grablje, zanimljivo mjesto sa sačuvanom seoskom arhitekturom. Ime nosi po drvu grab. Poznato je i po prvoj „Ruzmarinskoj zadruzi“ osnovanoj na otoku. Potreba mještana da se ekonomski udruže iskazala se osnivanjem „Seoske blagajne“ u Velom Grablju i to davne 1893. godine.Tako je izgrađena danas dobro uščuvana zgrada zadruge. Za ovakav ekonomski prosperitet malog mjesta treba zahvaliti don Niku Gamulinu koji je očito bio ispred svog vremena. Dakle, zadrugarstvo je činilo ekonomsku okosnicu mjesta. S kratkom pauzom u slikovitoj Vrbovskoj završili smo naše putovanje po prelijepom Hvaru. Malo se tko može pohvaliti da je ovako u četiri dana sistematično zavirio, rekli bih, u sve kantune. Naravno, ostavili smo nešto i za drugi put. Jer, Hvar zaslužuje da mu se ponovo vratimo!
Ovako slojevit pristup znamenitostima Hvara trebamo zahvaliti našoj Nadi.Ona je i ovaj put pokazala vrhunske organizacijske sposobnosti. U gđi Ranki je imala odličnu potporu, a naše članice koje su se brinule o hrani su bile posebno vrijedne. Pamtit ćemo i tratamenat našeg člana gospara Miša. Vozač Dragan je osigurao da sretno stignemo svojim kućama.
Na kraju ovog izvješća, koje ni blizu ne može predočiti naše uzbuđenje i oduševljenje cijelim putovanjem, ostaje nam poželjeti da se opet okupimo zdravi i veseli na nekoj drugom mjestu Lijepe naše.
Hvala svima redom jer ste bili uigrana ekipa, a posebno našoj Nadi !
D.M.