103. Gradom maškarani

Gospar Marojica “hodajući arhiv” što bi neko rek’o, obućen u vlastelina sa zlatnom krinkom, pozdravlja sve po redu maškarane gospođe i gospare i naša povorka poćinje s jos jednom edukativnom šetnjom kroz Grad. Da sto puta idemo, svih sto puta bi čuli nešto novo, zanimljivo, osebujno, svaki put iznova zavoliš i i grudi napuniš svojom poviješću i kulturom, jer nas vodić, svaki put iznova dodaje nove detalje iskopane tko zna kada i gdje iz bogate arhive Grada.

U Gradu se povijest stvarala i živjela, po tim istim skalinima, ulicama i Stradunom, kraljevi su prolazili, pisci i pjesnici pisali i pjevali, zidine obilazili, nas svojim imenima nazivali i ponovno se vraćali, a nisu ni slutili da će ti skalini, ulice i Stradun nadživjeti i njih i njihove i da će svo to blago  i bogatstvo ostati “svoje na svome” i “za svoga”… i da nitko to ne može bolje voljeti i čuvati kao onaj tko se tu rodio, proplakao…

Poslije predivne šetnje gradom, pošli smo na organiziran “Ispod Pila” i među stablima donesenih iz svih krajeva svijeta, čuvanih i očuvanih, objed, grah, uz crno vino ili pivo. Ipak se svijet mijenja, ali ne “obadaš”, prilagođavas se, jer jedino tako i možeš živjeti, s vremenom, a ne protiv njega.

Oko tri ure, krenusmo popolako prema Zvoniku, dočekati naš Župski Karneval. Točno u 3.30 ispod Zvonika, pola Župe sjatilo se u Grad, sve kostim bolji od boljega. Bilo je tu svega po malo, od primorske, župske, senjske malogoričke do šeika, naftoig magnata, Kleopatre, Sanadera i “vladinih vampira”, sve osmišljeno onako po Marinu Držiću, malo nasmij, malo ubodi. Narodu u tuzi i nezadovoljstvu uvijek treba malo smijeha i igara..

A je li bilo skupo, netko pita, ja mislim da je najskuplje ostati sam, zabit se medju zidove, njorgat i ništa ne vidjet.

Foto aparati su neprestano škljocali, bit će tu uspomena i za “stare” dane.
Vidjet ćemo se opet ako Bog da zdravja.

Beba