Naša Udruga je na dan 14.1.2023. odlučila posjetiti Muzej crvene povijesti koji u našem Gradu djeluje od 2019 godine. Prostorije Muzeja su smještene, rekli bi, na pravom mjestu. Naime, u samoj bivšoj tvornici TUP-a (Tvornici ugljeno-grafitnih proizvoda) u Gružu , prostoru gdje se na djelu realizirala crvena povijest.
Nas tridesetak članova, vođeni našom Nadom, a pod stručnim vodstvom kustosa Ivana Luja, obišli smo postav.
Ovo je „prvi interaktivni projekt koji prezentira svakodnevni život u Hrvatskoj za vrijeme komunističke Jugoslavije“. Muzej je podijeljen u više dijelova: socijalizam u teoriji, socijalizam u praksi/ svakodnevni život/, socijalizam u praksi/ tamna strana/ i socijalizam u sjećanju. Ovaj muzej je pokrenut od strane mladih lokalnih dizajnera, povjesničara, arhitekata, novinara i arheologa.
Obilazak muzeja nikoga od nas nije ostavio ravnodušnim i to je posebna draž ovog posjeta.
Probudila su se mnoga nostalgična sjećanja, posebno u dijelu uporabnih predmeta. Neki od naših članova su dogovorili donaciju kako bi obogatili muzej.

Udruga ljubitelja Hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota pod vodstvom gđe. Nade Zanze organizirala je četverodnevni izlet u Bosnu od 30.12-2.1.2023.
Uputili smo se iz Dubrovnika preko Mostara u Visoko. Tamo smo posjetili tunele Ravna koji vode prema piramidi Sunca. Iz Visokog smo popodne stigli na Stricu u lijepu komfornu kuću našeg sugrađanina gospara Lukše Kraljevića, koji nam je njegov dom stavio na raspolaganje. Vrijeme nas je poslužilo vedro, toplo i sunčano tako da smo uživali u prekrasnom krajoliku.

Dana 27.11.22.u 08.00 krenuli sa Pila autobusom u pravcu Stona. Dan je bio sunčan, a raspoloženje članova udruge odlično. U dobrom raspoloženju stigli smo u Ston gdje smo popili kavu, malo protegnuli noge, a potom krenuli prema Pelješkom mostu. U Stonu nam se pridružila gospođa Antonija i vrlo slikovito i interesantno čitavim putem kroz Pelješac nastojala što zornije približiti povijest i običaje pelješkog kraja. Na Pelješkom mostu zadržali smo se petnaestak minuta, divili se ljepoti istog, slikavali se, a zatim nastavili vožnju prema Orebiću uz detaljno i zanimljivo vođenje gospođe Antonije, koja je u šali rekla da voli objašnjavati tako da se pritom “okrene svaki kamen”.

Petak je osvanuo oblačan, kiša nije padala, samo je prijetila. Nadali smo se da će nas mimoići, ali smo se prevarili. Na brzinu se, ispred hotel Imperijala, ukrcavamo u autobus. Naš vozač koji nas vozi prvi put, prekrižo ruke i gleda kako mi “spretno”ukrcavamo kufere.
Odmah dobra atmosfera, autobus je veliki, ima dosta mjesta. Usput kupimo članove iz Župe i Konavala i već smo na granici. Našu prolazimo brzo, na crnogoskoj zastoj. Jednom našem članu je par dana prije izleta istekla osobna, nije čovjek primijetio. Nisu ga pustili. Ostao je, ali na svu sreću brzo je našao prijevoz i sretno se vratio kući.
Nad Bokom se nadvili tmusti oblaci, ne vide se okolna brda, a kada smo stigli do restorana Verige ulila kiša kao iz kabla. Pratila nas je do Perasta i dalje, a šilok podigao more, poplutala cijele riva. Planirani posjet Muzeju grada Perasta eliminiramo, a hrabri su se ukrcali u brodicu i otplovili do otočića u obilazak crkve Gospe od Škrpjele, gdje ih je dočekao don Srećko Majić, koji ih je proveo po crkvi, pričao o njenoj povijesti i pokazao njene vrijednosti. U povratku su obišli i stolnu crkvu Sv Nikole. Vratili su se mokri i promrzli. Mi, manje hrabri, smo ih čekali u obljižnjem kafiću. Planirani ručak i šetnja Kotorom, po takvom nevremenu, nisu dolazila u obzir, ali ipak smo svratili do dobrotskog groblja, gdje je par hrabrih cura izašlo iz autobusa i na grob don Branka Zbutege položilo cvijeće .
U neko doba je trebalo i ručati, pa stajemo u Budvi, usred novog dijela. Okolo gradilišta, sve raskopano, strše nedovršene kuće, armature, u nebo se dižu novosagrađene kuće (hoteli? apartmani? stanovi?) bez reda, kičeraj, đungla. Prošetali do rive, do restorana “Jadran” (“Kod Krsta”). Restoran star,ali ugodan, hrana i piće dobri. Valovi udaraju o rivu, u daljini se vidi stara Budva, onako u sumaglici, tužna.

Istanbul,
cilj našeg putovanja, najveći je grad Turske, smješten na dva kontinenta koje dijeli Bospor. Kroz povijest mijenjao je gospodare od rimskog , bizantskog pa osmanlijskog carstva, a tako i imena Bizant, Konstantinopolj, Carigrad, Stambol i Istanbul. Prvo veće putovanje nakon duge pauze izazvane pandemijom, u skladu s tim vlada i pozitivno uzbuđenje. Ugodan let trajao je nešto manje od dva sata. Na aerodromu dočekuje nas jedan od vodića Dino i prati do hotela na Trgu Taksim. Trg Taksim centralni je dio evropskog dijela i kroz povijest je imao veliki značaj pa tako i do današnjih dana. Na trg se nastavlja najužurbanija i najprometnija pješačka ulica Istiklal koja vodi do povijesne kule Galate. Ulica ima vrlo zanimljivu arhitekturu sličnu bilo kojem evropskom gradu. Tu se nalaze mnoge evropske ambasade, pa čak i povijesni konzulat Dubrovačke republike iz 1720. god. Obišli smo crkvu sv.Ante, tu je i znanstveni centar i tehničko veleučilište, zatim mnogo muzeja i galerija. Na ulici se mogu sresti sve nacije i boje kože. Nepregledna je to rijeka ljudi koju samo povremeno preciječe vožnja nostalgičnog crvenog tramvaja kao simbola ulice. Kroz ulicu Istiklal provela nas je naša vodič Sabina interesantnim povijesnim pričama. Nakon desetak kilometara šetnje jedva smo se dovukle do hotela. Kraj prvoga dana.