Na Korčulu smo krenuli vrlo rano, u subotu, da bi na vrijeme stigli na trajakt u Orebiću. Autobus je bio skoro pun, jutro je najavljivalo lijep dan,a i vremenska prognoza je predviđala lijepo vrijeme za taj vikend. Čekalo nas je dosta obilazaka u subotu. Rapoloženje udrugara, kao i uvijek, je bilo dobro.Mlad i dobar vozač, autobus udoban, kilometri su brzo prolazili. U Orebić smo stigli brzo. Kratka vožnja trajektom i na tlu smo Korčule, otoka koji je šesti po veličini na Jadranu. Bila je naseljena već u starijem kamenom dobu o čemi svjedoči Vela Spila u blizini Vele Luke. Nastanjivali su je Iliri,  Grci ( došli su sa Visa i iz Sirakuze) i dali su joj ime Korkyra melaina , a kasnije  Rimljani, Corcira nigra ( crna  –  misli se  zbog gustih borovih šuma kojima je bila bogata i koje su  joj davale tamnu boju).Potom njome vlada Bizant. U 10.st je u sastavu Neretvanske kneževine, pa Zahumlja, pa Venecije, zatim Hrvatsko-ugarskog kraljevstva U 14 st. je pod vladavinom Tvrta I Kotromanića. Kratko je bila i pod vlašću Dubrovačke Republike u 15. st., a od 1420. do 1797.je pod Venecijom , što se u Korčuli prepoznaje na svakom koraku. Svuda se nailazi na kipove krilatog lava, simbola Mletačke Republike.

Udruga ljubitelja Hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota, pod vodstvom gđe.Nade Zanze posjetila je 16.03. Ston na dan malostonskih kamenica. Po dolasku u mali Ston prevezli smo se brodicama na poluotok Ostrog, gdje nas je ugostio naš ljubazni domaćin gosp.Denis Dražeta. U ugodnom okruženju i lijepoj prirodi uživali smo u vrhunskim kamenicama,mušulama i vinu.Pjevali smo s klapom kojoj se pridružio i naš dugogodišnji član ,poznati pjevač gosp.Neno Vetma.Po povratku u mali Ston imali smo prijike posjetiti Kaštio i Stonske zidine prigodom kojeg nam je Društvo prijatelja dubrovačke starine omogućilo besplatan ulaz. Šetajući se kroz Ston i uživajući u lokalnoj ponudi, vina, sireva, suvenira, kolača vratili smo se sretni i zadovoljni svojim domovima.

Anuška Bolfek

Petak, 26.1.2024
Dan je bio prekrasan, sunčan. I tako cijelim putem. Krenuli smo s Pila. Ukupno 38 članova naše Udruge se odlučilo za put u Mostar kako bi tamo, na poziv Marina Ivanovića, prijatelja naše Udruge, doživjeli ovogodišnju   Noć muzeja.Tek što smo prošli Stolac naišli smo na nevjerojatan prizor. Pred nama se „stvorila“ slika muzeja pod otvorenim nebom. Dakle, našli smo se pred nekropolom Radimlja. Najprije smo u edukativnom centru čuli kraće predavanje i vidjeli  film o povijesti ovog kraja. Na ovom mjestu se nalazi 135 srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika tzv. stećaka iz 14. i 15. Stoljeća. Na njima su isklesani raznni motivi kao i lik muškarca s uzdignutom desnom rukom i ispruženim dlanom.Žalosti činjenica da je nekropola  oštećena prilikom izgradnje ceste od strane Austro-Ugarske na način da je cesta grubo presjekla samu nekropolu u dva dijela i time napravila nenadoknadivu štetu ovom vrijednom spomeniku kulture. Cijelu lokaciju smo upoznali uz detaljno vodstvo profesora povijesti, zaposlenika Javne ustanove Radmilja.Nakon obilatog i po cijeni prihvatljivog ručka u  Hotelu „Buna“  uz slikoviti most na rijeci Buni, krenuli smo za Mostar .Smjestili smo se u hotelu „DOMPES“ koji je vlasništvo Mostarske biskupije. Naziv je skraćenica  pojma „domus panis et spiritus“ što u prijevodu znači „dom kruha i duha“.

Blagdani Božića i Nove godine su vrijeme kada se radujemo, družima  sa obitelji, prijateljima, razmjenjujemo poklone, lijepe želje.

Udruga je do epidemije, tradicionalno , odlazila u Konavle na manifestaciju “Mirisi Božića” , najčešće  u “Kamene dvore” obitelji Mujo , u Lovorno, jer nam je tamo bilo najljepše. Odlučilo se da i ove godine nastavimo sa tom tradicijom . Odaziv je bio jako velik, pa su se svi zainteresirani morali podijeliti u dvije grupe , Jednu grupu je vodila Nada 27.12. a grupu od 28.12. sam vodila ja. Nada je sve do utančine isplanirala i itinerer i cvijeće i ruže za domaćice u “Kamenim dvorima” i ružu za kustosicu u Zavičajnom muzeju Konavala, a uz to je meni bila stalno na raspolaganju , na mobitelu. Nije smjelo biti falinke.