Vinkovačke jeseni (15. – 18.9.2017.)
15/09/2017 Petak
Petak,sunčan i odmah veseo. Dug put pred Udrugom počinje točno na vrijeme. Nas 35-oro u autobusu Platanus agencije ide na “Vinkovačke jeseni” Veseli u novo otkrivanje naših hrvatskih običaja u srcu Slavonije! Vozimo se prema granićnom prijelazu Čepikuće i usput kupimo naše nove udrugare, Katu i Vlada. Kati je rođendan pa stižu smokve, Maksuzija (rakija koja je tako i nazvana) piće za svih u kafiću nakon granice sa BiH. Veselje se nastavlja dok nas vozać Andrija sigurno vozi do Tuzle. Čeka nas buket prigodnog cvijeća u rukama Amire i s njom polažemo buket na tužno mjesto sječanja na Kapiji gdje je 1995god. od srpskih snaga ispaljena granata, ubila 71 mladi život, a ranila još 150 ljudi.Zivotna tragedija tih pobijenih duša dira srce svakog čovjeka, a zvijeri koje su to učinile šetaju slobodno i nekažnjeno.Možemo samo duboko osječati bol i pitati ono vječno ZAŠTO? Ostavili smo naše cvijeće s ljubavlju za njih i njihove nikad ispunjene radosti, grubo prekinute hicom granate iz ruku dojučerašnjih susjeda i prijatelja! Zdravom razumu nikad razumljivo-ubijanje čovjeka kao svoje slike, osobe nalik sebi samom? Sjetno vraćanje u autobus, još je dalek put pred nama. Duže čekanje na granici omelo je naš dolazak na samo otvaranje feste Vinkovačkih jeseni. Nas to nije omelo u pračenju nastavka događanja. Pri samom dolasku u hotel Nadina opaska; Prije preuzimanja ključeva sobe okupimo se u restoranu hotela! krila je iznenađenje u obliku torte za čestitku čak dvijema članicama udruge.SRETAN ROĐENDAN KATI I TANJI. Još jedna potvrda da se u udruzi vodi računa o malim, a tako važnim stvarima kao što je rođendan, godišnjica ili nekakv drugi dragi događaj za osobu kojoj se to događa baš sad, kad smo svi skupa. Otkrijemo da je malo slavlje lijepo pa i osobi koja i sama ne drži do svojih obljetnica. Noč smo nastavili gledanjem revije Eko mode i frizura. Lijepe haljine i frizure na lijepim djevojkama. Šetamo kroz mnogobrojne šatore i štandove s ponudom jela i pića. Ljuta i dobra kobasica u kruhu nam govori da smo u Vinkovcima , srcu Slavonije, domovini Kulena i njegovih Seka. Glas tambura na svakom kantunu drmežom tjeraju noge da pocupkuju sve do hotela.