Dan sunčan, društvo malo, svi raspoloženi krenuli smo prema Zagrebu. Vozio nas je vozač Ivan, osamdesetogodišnji gospodin. Bili smo pomalo skeptični kako će to izgledati, ali vozio je vrlo suvereno. Jedino je bilo malo problema sa skretanjem za Turopolje, gdje smo bili smješteni, ali Marc je, sa navigacijom na mobitelu, sve probleme riješio. Put je bio ugodan i premda je dugo trajao, nije bilo dosadno. Malo smo čavrljali, šalili se, degustirali Eticine kolače i nazdravljali Skender Begom. I evo nas u Turopolju, u mirnom i
lijepom gradiću Odri, s divno uređenim kućama i još ljepšim okućnicama, punih zelenila i raznobojnog cvijeća.

Tog prijepodneva šilok je olujno puhao, kiša je pljuštala, Bokar, Penatur i Lovrijenac su dosezali valovi, prekrivši ih morskom pjenom. Prava dubrovačka južina.
Brzo smo se ukrcali u mali autobus i krenuli prema Splitu.
U Opuzenu smo svratili u Villa Neretvu po Pava, osvježili se kavom ili sokom, pa na autoput.

Naša cijenjena Nada nam je upriličila jednodnevni izlet u Cavtat i Konavle povodom Međunarodnog dana žena. Polazak s Pila bio je u 10:30 sati prema Cavtatu. Jaka Južina nije omela veselo čavrljanje u autobusu. Žene su bile spremne suprotstaviti se udarima Juga na svoj praznički dan.

PRVI DAN (Petak)
Okupljanje na Pilama u 12:00 sati. Gđa. Nada Zanze nas je detaljno upoznala s putovanjem koje nas očekuje. Na mostu Dr. F. Tuđmana pridružila nam se Gđa. Gordana a u Zatonu i Gđa. Renata. Nastavili smo putovanje prema Opuzenu gdje nas je sačekao G. Pavo Jerković i počastio rakijom, višnjevačom, arancinima i priklama.

Bura je puhala orkanskom jačinom, rušila stabla, kupe sa krovova , nosila sve pred sobom. Nas 12 hrabrih, oboružanih  maskama, krenuli smo put Opuzena. Nedostajao nam je gospar Marojica Bijelić i njegove priče o povijesti  Dubrovnika, kako je bilo planirano. Bura mu je napravila veliku štetu na taraci i kući, pa je bio zauzet oko toga. Bilo nam je žao.