Dugi otok, Kornati (12. – 15.9.2024.)
Četvrtak, 12,9,
Kao i obično, u očekivanju novih doživljaja, četrdeset devet članova Udruge uputili su se na put s Pila. Iako su prognoze najavljivale jaka grmljavinska nevremena skoro duž cijelog našeg puta, tijekom vožnje smo ih slučajnošću izbjegli.
Na vrijeme smo došli u zadarsku trajektnu luku „Gaženica“ koja nas je iznenadila suvremenošću i dobrom organizacijom. Ugodnom vožnjom trajektom „Juraj Dalmatinac“ došli smo u trajektnu luku Dugog otoka Brbinj. Slijedila je vožnja do mjesta Luka. Slikovito je to mjesto kojim dominira crkva sv. Stjepana koja je spominje već u 14. stoljeću. Lijepom šetnicom došli smo do hotela „Luka“. Smješten je uz samo more, u prekrasnoj borovoj šumi, idealan za odmor i kupanje. Hotel je građen šezdesetih godina prošlog stoljeća i ima sve karakteristike arhitekture tog doba – male sobe, dislocirani restoran itd. Međutim, sve to nadoknađuje dobra organiziranost, ljubaznost i srdačnost osoblja. Dovoljno da se odmah osjetiš dobrodošao!
Petak, 13.9.
Nakon doručka, u pratnji vodiča Stipe, koji je ujedno i direktor hotela „Luka“, uputili smo se u Park prirode Telašćica. Stipe nas je oduševio iznoseći zanimljivosti otoka, povijest i način života. Pokazao se ne samo izvrsnim domaćinom nego i vrsnim turističkim radnikom.
Vrijeme je bilo oblačno, sipila je kiša pa smo odmah otišli na vidikovac. Bili smo zadivljeni pogledom na Telašćicu i niz otoka. Lijepo je vidjeti slano jezero „Mir“ koje od mora dijele slikovite i strme stijene. Na vidikovcu je izgrađen suvremeni centar za posjetitelje, smješten unutar nekadašnje austro-ugarske vojne izvidnice. Moderna tehnologija omogućila nam je da upoznamo sve aspekte Telašćice i života na otoku – povijest, geologiju, životinjski i biljni svijet. Time smo zaokružili dojam o tom biseru Dugog otoka .
Uputili smo se u Sali, administrativni centar otoka. Smješten je u dubokoj uvali s lijepo uređenom rivom pogodnom za sidrenje. U Salima se nalazi tvornica za preradu ribe Mardešić iz 1905. godine. Danas zapošljava stotinjak otočana i daje zamah gospodarstvu otoka. Obišli smo Sali, neki u šetnji, a neki na ručku u jednom od brojnih restorana.
Slijedila je duga vožnja do Velog rata. Putem su se izmjenjivali prekrasni pejzaži. Otok dominira zelenilom borovih šuma, velikim dijelom zapuštenih maslinika. Začudilo me je što smo vidjeli tek poneki vinograd. Impresivan je dolazak na Veli rat s poznatim svjetionikom „Punta bianka“ visokim 42 metra, najviši na Jadranu. Građen je za vrijeme Austro-ugarske. Svjetionik danas uz osnovnu svrhu služi i za smještaj turista. Pored svjetionika je lijepa crkva sv. Nikole, kamp i nekoliko vikendica. Spustili smo se do mjesta Veli rat. Nalazi se u dubokoj uvali koje je sigurno sidrište.
Po povratku, naš hotel je organizirao „Dubrovačku večer“, uz prigodna jela, ples i pjesmu završio je ovaj lijepi dan.
Subota, 14.9.
Pred nama je bio cjelodnevni izlet u Nacionalni par Kornati. Vrijeme je bilo oblačno, vjetrovito, no nama to nije smetalo da brodom krenemo u obilazak najljepšeg arhipelaga na Mediteranu. To je kamena skupina od 89 otoka, otočića i hridi. Ploveći, redale su se slike otoka od kojih je svaki bio kao nova lijepa kamena skulptura. Posebnu slikovitost daju im brojne suhozidom građene međe. Svjedoči nam to o teškom životu i radu predaka. U tom kamenom tlu, svaka gruda zemlje bilo je bogatstvo, svaka travka hrana za stado ovaca. Vrijeme se smirilo, sunce obasjalo. Ploveći prošli smo pored crkve Gospe od Tarca, zaštitnice Kornata, i mimo dobro očuvane kule iz bizantskog doba.
Posebno dirljivo bilo kada smo se našli ispred kamenih križeva, spomenika poginulim vatrogascima. Brod se zaustavio. Nakon nekoliko prigodnih riječi, minute šutnje, položili smo u more vijenac koji je Udruga donijela iz Dubrovnika. Nastavili smo vožnju, svaki pogled je bio nova lijepa slika! U restoranu na Kornatu bio je ručak a po želji i kupanje. Slijedila je duža plovidba na povratku u Luku. Cijelo vrijeme uz pjesmu i ples brod je bio toliko pun pozitivne energije pa je gospođa Sonja Mišić duhovito primijetila da na obali postoji opasnost od tsunamija. I tako uplovismo u Luku!
Nedjelja, 15.9.
Doručak, oproštaj od Luke, ljubaznih domaćina i ponovno trajekt put Zadra i dalje na autoput. Kao i obično skrenuli smo u Sinj na ručak „Kod Zorice“. Znali smo što nas dobro očekuje, i nismo se razočarali! Kratki posjet i molitva u svetištu Gospe Sinjske i ponovno put. Nakon ugodne vožnje spretnog i sigurnog vozača Luka eto nas u Gradu!
Posebno hvala našoj Nadi na još jednom dobro osmišljenom i realiziranom izletu. Znam da je to zahtjevno i teško, pogotovo u današnjem ekonomskom stanju. No naša Nada kao dobra vila čarobnim štapićem, donosi najbolja rješenja. Svi cijenimo i poštujemo njen trud i čekamo još puno lijepih izleta.
Lenka Oremović