Doček Nove godine (2018.)
U jutro 30.prosinca nas dvadesetak članova Udruge krenuli smo s Pila u susret Novoj godini.Voznja udobnim autobusom,uz dobro raspoloženje vodilo nas je prema cilju našeg putovanja.
U Trogir smo došli oko podneva. Dočekao nas je srdačno gospar Milan Bilić, simpatičan i iskusan vodič već znan našoj Udruzi.
Na jedan posebno zanimljiv način vodio nas je kroz grad i kroz povijest Trogira. A imao nam je što pričati….kako su Trogir osnovali grčki kolonisti s Visa u 3.st.pr.Krista,do Mlečana ,borbe s Turcima, Napoleona, Austrougarske, Jugoslavija pa do Domovinskoga rata. U šetnji smo vidjeli najvažnije spomenike,Katedralu sv. Lovre, predivni Radovanom portal, kule,lijepe srednjovjekovne palače,čuli podatke o prvoj ljekarni i načinu života u starom i novom Trogiru. Vrijeme provedeno s gosparom Bilićem bilo nam je dragocijeno jer smo obnovili već poznato i naučili puno novoga.Slijedio je smještaj u hotelu Sv.Kriz u mjestu Arbanija na Čiovu. Hotel je bio udoban,osoblje ljubazno, hrana vrlo dobra tako da smo se ubrzo udomačili.
31.prosinca, nakon doručka otišli smo u Split da osjetimo splitsko ozračje Stare godine,a ono je bilo zbilja posebno.Dobio se dojam da su svi Splićani izašli na ulice, Pjacu, Rivu.Svecani , veseli međusobno čestitaju kraj Stare i dolazak nove godine.Setnja Getom nam se posebno svidila jer su uličice odzvanjale pravom klupskim pjesmom.Na Pjaci je bio moderan bend, kraj Zlatnih vrata stare melodije a na Rivi tamburaši.Sve se to prenijelo i na nas i imali smo dojam da smo u centru jedne velike fešte veselja i optimizma. Po povratku ,na Čiovu smo posjetili Dominikanski samostan sv.Kriza koji se nalazi uz more blizu hotela.Sagraden je u 15.stoljecu i u svojoj skromnosti i jednostavnosti pravi je biser naše kulturne baštine. Okoliš samostana arhitektonski bezličan, uništen betonizacijom i apartmanizacijom još više ističe ljepotu samostana. U crkvi dominira osobito štovano drveno raspelo koje je izradio Juraj Petrović. Prema predaji 1600.god. iz Kristovih rana u raspelu prokapala je krv pa je nakon tog događaja samostan postao svetište Dominikanske provincije Dalmacije. Nakon kratkog odmora slijedila je Novogodišnja večera koju smo proveli držeći se u dobrom raspoloženju.Tome je naravno doprinijela večera uobičajena za ovu prigodu,no vrlo dobro pripremljena. Dalo se uočiti da su sve namirnice bile domaće što je sada u hotelima teško naći.Glazbom nas je uveseljavao jedan domaći bend s vrlo dobrim izborom glazbe.Tako smo u dobrom raspoloženju uz uzajamne čestitke i lijepe želje ušli u novu godinu.
Nakon kasnijeg novogodisnjeg doručka valjalo nam je krenuti put Grada. Ali kako bi to bilo da se Udruga ne zaustavi u Sinju! Posjeta Svetište Gospe Sinjske, zahvala i molitva za osobne nakane. Zatim susret s dragim prijateljem Udruge gosparom Zoricom. Njegov srdačan doček ,specijaliteti njegove kuhinje, okrijepili su nas za put koji je bio pred nama. Imali smo dojam da nam je vrijeme brzo prošlo u sigurnoj vožnji gospara Mariofila.
Zadovoljni, vratili smo se u Grad zahvalni našoj Nadi, uz želju da nam nova godina donese još puno lijepih izleta.
Lenka