Doček Nove 2024.
Nada je povela udrugare na doček Nove u Samobor. Vozač Joško Brailo se pobrinio za ugodnu i siguranu vožnju. Prvi dan preko Karlovca do Samobora. U Karlovcu smo posjetili Aquatiku-slatkovodni akvarij. Vodič Dalibor nas je proveo kroz akvarij koji predstavlja floru i faunu hrvatskih rijeka i jezera, geološku prošlost, tradicijsku kulturu i povijest porječja Korane, Kupe, Mrežnice i Dobre. Ukupno 137 vrsta slatkovodnih riba od jkojih su 49 endemske vrste. Sve kopnene vode Hrvatske dio su crnomorskog (62%) i jadranskog slijeva (38%).
Raspored bazena prati tok krške rijeke, pruža doživljaj riječnog toka od izvora do ušća. Ukupno 24 akvarija su podjeljena u gornji tok rijeke gdje su najzastupljenije ribe iz porodice pastrvi. Srednji tok krasi vodeno bilje te ribe mrena i plotica. U donjem toku pliva šaran, bodorka, crvenperka, grgeč, štuka (tzv. vuk samotnjak, plijen hvata ustima s više od 700 oštrih zuba) i som (može narasti do 3 metra, živi i do 80 godina, jedini koji stoji okomito, pomoću brkova osjeća kretanje drugih životinja u blizini). Dio akvarija predstavlja špilju i u njemu je izloženo 10 akvarija (Istarski poluotok, Stajničko i Drežničko polje, Lika, Krbavsko polje, rijeke Zrmanja, Kupa i Krnjeza, Cetina, Krka i Čikola, gornji i donji tok Neretve. U vanjskom akvariju plivaju koi šarani česti u akvaristici. Njihova vrijdnost ovisi o rasporedu boja na tijelu. Najskuplji šaran je prodan za 1,8 milijuna dolara. Neodgovornim ponašanjem dospjeli su u otvorene prirodne ekosustave.
Po dolasku u Samobor naravno krempite. Bio je izazov pronaći slobodno mjesto U Prolazu ili kod Livadića. Upornima se isplatilo.
Drugi dan na programu Zagreb. Naša draga Nada nam je dogovorila posjet izložbi Meštrović (povodom 140. godišnjice njegova rođenja) i kupila karte za operetu.
Izložba koju su Muzeji Ivana Meštrovića priredili s Galerijom Klovićevi dvori predstavlja retrospektivan presjek Meštrovićrva kiparskog stvaralaštva. Više od 200 skulptura pruža uvid u do sada najveći broj njegovih djela od najranijeg djetinstva, preko formiranja u bečkoj Akademiji do afirmacije u Parizu i Rimu. Umjetnine za ovu izložbu su stigle iz mnogih zemalja poput Sjedinjenih Američkih Država, Engleske, Italije, Austrije, Češke, Slovenije, Srbije, a najvećim dijelom iz Hrvatske. Vrijednost izložbe je procjenjena na 30 milijuna eura. Na izložbi su njegovi dječački radovi poput “Bosanca na konju”, “Zdenca života”, skultpura “Starice”, “Miloša Obilića” i torzo “Banovića Strahinje”. Tu su I skulpture iz prve religiozne faze: “Prvo raspeće”, “Bogorodica s djetetom”, “Navještenje”, reljef “Skidanje s križa” i čuvena “Mala Pieta”. Iz zrelog perioda su skulpture u tradiciji antičke i renesansne umjetnosti “Na odmoru”, “Sanjarenje”, figura “Kontemplacija” te spomenička plastika “Grgur ninski”, “Indijanci” i “Marko Marulić”.
Dobro smo se proveli i u Kazalištu Komedija. Grofica Marica opereta u tri čina je nastala između dva rata. Radnja puna veselih obrata, romantična, lepršava, komična i zabavna objedinjuje najbolje od bečke operetne tradicije (valcere) i mađarskih vatrenih ritmova (čardaša), a uključuje i američke utjecaje (foxtrot). Sve se to zbiva u tzv. “ludih 20-ih”, vremena art decoa,bujanja kreativnosti i emancipacijie žene. Sandara Bagarić u ulozi Grofice Marice.
Na Silvestrovo smo posjetili Samoborski muzej, u samom centru grada, u nekadašnjem domu Ferda Livadića, prvog modernog hrvatskog skladatelja, začetnika narodnog stila u hrvatskoj glazbi, te jednog od vođa ilirskog pokreta tj.hrvatskog narodnog preporoda. U nacionalnoj memoriji upamćen je ponajviše kao suautor budnice “Još Hrvatska ni propala”.
Nikolina nas je ljubazno dočekala i provela kroz muzej osnovan 1949. Muzej predstavlja privatnu zbirku Ivice Sudnika, strastvenog kolekcionara , vrijednog urara, osnivača i dugogodišnjeg ravnatelja Samoborskog muzeja. U početku je zbirka bila podjeljena na rukotvorine i prirodnine. Sada nekoliko zbirka obuhvaća 6000 predmeta. Najstarija je geološka zbirka. Stjene, biljni i životinjski fosili iz Panonskog mora (dio kralježnice kita, riba, koralja, školjki, zub morsko psa koji je dosezao dužinu do 20 metara, a zub mu je bio dužine 30ak centimetara. Arheološka zbirka predstavlja pregled kulture čovjeka od prapovijesti (kamenog i metalnog doba, preko antike do srednjeg vijeka. Tu je kameni sjekač, zub i kljova mamuta pronađeni u centru u temeljima za izgradnju škole, grob vojnika s kompletnom vojnom opremom ( 140 tuluma pronađeno na lokalitetu Budinjak), nakit za žene, keramičke posude, zdjele, vrčevi, šalice, novac Samoborac iz Okića. 20Ih godina 20og stoljeća je čovjek oro zemlju u njoj pronašao vrč sa 1600 novčića, keltskih srebrenjaka s prikazom konja na jednoj strani (simbol Kelta), a na drugoj glava Apolona. Predmeti iz rimskog doba su staklene i li keramičke urne, uljanice i predmeti za svakodnevnu uporabu (češljevi, kopče,igle, ključevi,narukvice…). Kopija povelje Bele IV. kojom Samobor postaje slobodni kraljevski grad. Nažalost vlastela nije poštivala sve odredbe povelje, započela je parnica koja je trajala 130 godina (od kraja 16. do početka 18. stoljeća). Presuda je bila u korist građana. Model Starog grada. Krištof Erdody bio je zadnji vlasnik Starog grada. Strastveni kockar prokockao je grad za kockarskim stolom u Genovi. Pripao je novom vlasniku koji tu nije dolazio, počelo je propadati i nakon toga više nitko nije tu živio. U muzeju se nalazi i prvi matematički udžbenik – Arhimetika Horvatszka, slike iz crkve Sv.Anastazije, zbirka oružja i portreti samoboraca I predmeti iz donacije bogatih samoborskih obitelji 19. stoljeća. Jedna soba u muzeju je posvećena Ferdu Livadiću. U njoj se nalazi klavir, povelje, notni zapisi. Tu je i zbirka stakla. Prva staklana svečano je otvorena 1839. u Samoboru, na posjedu barunice Vilhelmine Kulmer u Osretku. Prvi majstori su bili iz Karlovih Vary. Proizvodili su se stakleni predmeti namjenjeni pretežno dnevnoj kućnoj upotrebi. U vrtoj kućici za posluga vide se razni alati i tkalački stan, kuhinja, blagavaonica i spavaća soba.
Samobor nije samo poznat po krempitama i fašniku. Nikolina nam je ispričala priču o samoborskom Romeu i Juliji. U 19. stoljeću je siromašni pjesnik Stanko Vraz svratio u Samobor gdje je upoznao Julijanu Cantily, kćer bogataša. Ona je bila na prozoru i ugledali su se kad je on izašao iz kočije. To je bila ljubav na prvi pogled. Njen otac udaje Juliju za bogatog odvjetnika u Sloveniju. Ipak je njihova jubav i dalje tinjala, oni su potajno patili jedno za drugim. Ona je umrla u 36oj godini od raka dojke (prvi zabilježeni slučaj kod nas). Vraz je napisao Đulabije (crvene jabuke, simbol ljubavi). Na njenom grobu su stihovi iz Đulabije.
Nakon posjeta muzeju zabava na glavnom trgu. Doček Nove u podne. Jole je raspjevao i rasplesao sve prisutne. Doček Nove je na trgu započeo u 23h i trajao do 02h. Prisutne je zabavljala grupa Panorama. U ponoć su pušteni lampioni u zrak. Bilo ih je lijepo vidjeti kako lete nebom u toj mirnoj, raspjevanoj, rasplesanoj i toploj noći.
Na Novu nam je Nada pripremila kupanje u bazenima. Na putu do Tuheljskih Toplica smo svratili u Novi dvori u Zaprešiću, jedinstveni primjer očuvanosti cjelovitog gospodarskog vlastelinskog kompleksa.U šumskom dijelu imanja smještena je grobnica obitelji Jelačić koja je 1884. godine sagrađena prema projektu Hermana Bollea. Udrugari koji su bili u Novom Sadu imali su priliku vidjeti rodnu kuću bana Jelačića, a ovom prilikom njegovo vječno počivalište.
Zadnji dan naravno povratak kući. Kako bi to bilo da osim pauza nismo stali i negdje na ručak. Zorica u Sinju. Bravo Nada, odlična juha i lešada s kiselim kupusom.
I ovaj put pun pogodak s našom Nado. Sretna Nova!
Dijana Höpink