Daruvar 2016.
Boravak u Daruvarskim toplicama bio je vrlo sadržajno organiziran – spoj korisnog s ugodnim. Nakon terapija imali smo dovoljno vremena za upoznavanje grada Daruvara i njegove okolice.
Počeli smo sa šetnjom po Julijevom parku, gdje je smješten hotel Termal. Park je spomenik parkovne arhitekture u engleskome pejsažnome stilu sa stoljetnim stablima npr. Javorlisna platana iz 1860., tisa, crni orah itd. Tu su kupke iz 18. I 19. st. i vrela s pitkom vodom. Nekoć su tu bile rimske terme Aqua Balissae u kojima se kupao narod, te kamene kade iz 1818. god. park krasi Centralno blatno kazalište s kupolom u maurskom stilu i brončani kip “Kupačica“ djelo Antuna Augustinčića. Na park se nadovezuje Poučna staza Rimske park – šume. Uz samo židovsko groblje nalaze se rimske iskopine. Poznat je njihov Silvanov hram , čiji se stupovi i kapitel odavno pronađeni( Silvan je bio bog plodnosti).
Za razvoj grada uvelike je zaslužna mađarska loza grofova Jankovića ( od 1765. – 1904.) ime gradu je dao grof Antun Janković oko 1771. g. daru – ždral , var – grad. Po liku ždrala u obiteljskom grbu, a iznad naselja sagradio je barokni dvorac.
Na ulazu nas je dočekala živopisna kočija kojom mladenci dolaze u dvorac na vjenčanje. Ispred dvorca je najstarije drvo u Hrvatskoj Ginko biloba.
Probali smo njegove plodove veličine oraha. Tu su muško i žensko stablo, pa ih Daruvarčani zovu Adam i Eva.
U pivovari u Daruvaru saznali smo puno toga o proizvodnji piva koja seže od 1893. zahvaljujući Čehima.
Sve o naseljavanju Čeha saznali smo u Savezu Čeha Hrvatske s izložbe češke nacionalne manjine. Oko 1765. Jankovići su na ovo područje dovodili svoje obrtnike, graditelje i druge i s njima uvodili neke inovacije ; uzgoj stoke u štalama, nošenje pregača, i dr. Na fotografijama vidimo etno kuću sa slamnatim krovom u Končanici iz 1826. gdje su došli prvi češki doseljenici. Njih su austrougarske vlasti iz njihovih prenapučenih krajeva doseljavali u slabo nastanjena područja oko današnjeg Daruvara.
Tako grad Daruvar ima oko 20 % Čeha. Oni su zadržali svoje tradicijske svečanosti, npr. poznate Dožinky – žetvene svečanosti. Vidjeli smo i veliki barjak sa zlatom utkanom godinom 1900. Dubrovnik , kad je češka beseda bila na festi Svetoga Vlaha.
U Pučkoj knjižnici i čitaonici predstavljena nam je Zlatna Biblija s oko 300 velikih umjetničkih djela od kojih su 100 od zlata. S kovčegom teži 10 kg i ima svoj vlasnički list.
Tri su simbola Daruvara; voda, pivo i vino. Brežuljci oko grada su plodna vinogorja. Na svečanoj večeri u vinariji Lotada imali smo degustaciju rizlinga, traminca i chardonnea, nakon što smo razgledali stari podrum od 1903.
Okolica Daruvara je pitoreskna. Po blagim brežuljcima nižu se mnoga mjesta i sela s tipničnim starim kućama. U mnogima živi dosta češkoga stanovništva kao u Končanici, Brestovcu, Dežanovcu, itd.
Ja, osobno nisam mogla odoljeti , a da ne poisjetim Lovrakov centar u Velikom Grđevcu i ne sjednem u “vlak u snijegu“ i ne obiđem mlin Družbe Pere Kvržice.
Učinili smo nekoliko izleta. Vrijedan posjeta bio je Park prirode Papuk. Na putu do tamo prošli smo kroz mjesta Bastaje i Đulovac, nastanjena Janjevcima. Bave se uzgojem ovaca i poljoprivredom , a subotom se mogu sresti na gradskoj tržnici gdje rade kao taksisti.
Na putu za Voćin zaustavili smo se u Rupnici geološkom spomeniku prirode poznatom po stožastim oblicima stijena, kakvih ima još u Irskoj, Islandu i jedan u SAD- u.
Vještom vožnjom naše vozačice autobusa stigli smo na 475 m visine najljepše planine u Slavoniji – Papuk. Prekrasan je doživljaj prošetati Park šumom Jankovac, gdje posebno dominira 35 m visok slap Skakavac, a zatim učiniti krug oko dva umjetna jezera spojena mostom. Jezera je dao napraviti grof Janković koji je prvi prepoznao estetsku vrijednost ove doline bogate hladnim izvorima, okružene stoljetnim bukvama. Zahvaljujući staroj bukvi ( zbog pepela), a i vapnu te kvarcnom pijesku ovo mjesto je bilo idealno za proizvodnju stakla. Prvi stanovnici doline bili su staklari iz Saske , o čemu svjedoče i ostaci staklarskog groblja. Drvo, pogotovo hrast se koristilo za izradu namještaja i za ogrjev. Tako je nestalo drvo tise. Danas ove lijepe šume kupuju Nizozemci i dolaze u lov i imaju svoja imanja.
Do groba grofa Jankovića kod jednog izvora na uzvisini nismo se zbog klizavosti usudili popeti te smo nakon šetnje navratili u planinarski dom.
Jedno smo popodne odvojili za posjet Državnoj ergeli Lipik , koja se bavi uzgojem i obukom konja lipicanske pasmine, a u Lipiku smo uživali u vožnjii gradom fijakerom. Lipik, to turističko i lječilišno središte Slavonije, poznato po Toplicama i lipicancima, nas je jako oduševilo. Posebna zanimljivost u stoljetnom perivoju je “Jelkina staza“ . Vodič nam je pričao o grofici Jelki iz obitelji Janković koja se šetala i odmarala na kamenoj klupi kod koje je izgubila dragocjeni prsten nikad pronađen. Mi smo malo posjedali na klupi, a prstena nigdje. Čekali smo u perivoju sumrak da doživimo božićnu bajku ,a toplu okrjepu našli smo smo u povijesnoj znamenitosti – u paviljonu izvora termalne vode “Antunovo vrelo“. Posebnost je Lipika u u Lipičkom studencu, ljekovitoj vodi. Posebnost Lipika je i tvornica stakala za renomirane brendove autoindustrije te talijanska konjska salama.
Posjet smo završili šetnjom duž ulice vila iz 19. st. O njima nam je naš vodič Zvonimir Miler ispričao zanimljive priče.
Koliko smo bili razdragani u Lipiku, toliko smo bili tužni sutradan u Pakracu. Za razliku od Lipika koji se lijepo obnovio od Domovinskog rata, ovdje se još vide ožiljci rata. Mi kao udruga položili smo u kapelici cvijeće za heroje Kusonje, koji su stradali 8. rujna 1991. i 1993.
Doznali smo od vodiča da su područja oko Pakraca naseljavali Talijani, pa otuda naziv Mala Italija. Bilo je to otprije 150 godina. U tri vala dolazili su i to pješice iz Italije radi proizvodnje keramike. Talijanska manjina slavi grofa Jankovića koji je za to najviše zaslužan , kao uostalom i za cijelo ovo područje.
Jedan dan je bio rezerviran za izlet u Pečuh a naš boravak u Daruvaru završili smo izletom na Omanovac – rekreativnom centru i izletištu na planini Psunj , na 655 m /nm.
Eto, puno smo toga vidjeli, doživjeli, čuli i naučili u jednoj ugodnoj atmosferi okruženi prirodom , mirom i i prijateljstvom. Sam grad Daruvar je lijep spoj zelenila i gradske arhitekture i kulturne šarolikosti pa nije ni čudo da je taj grad četiri puta dobio nagradu “Turistički cvijet“ kao najuređeniji mali grad kontinentalne Hrvatske.
Vratili smo se u Dubrovnik s bar malo manjim reumatskih bolesti i s još jednom potvrdom: Naša Hrvatska je zaista bajkovita.
A naša Nada je odlična organizatorica.
Hvala, Nado!
Zdravka Sikirić