Dan malostonskih kamenica (17.3.2018.)
Subota je osvanula tmurna, vlažna , niski oblaci, nije se vidio Srđ ni okolna brda. Prijetila je kiša., ali nama to nije smetalo. U dobrom raspoloženju nas preko četrdeset uputilo se put Stona na festu od kamenica. Tradicionalno sredinom ožujka, za Sv, Josipa, kada su kamenice najbolje, u Malom Stonu priređuje se degustacija kamenica. Poznato je da su malostonske kamenice među najboljima, zahvaljujući sastavu terena i slatkovodnim vruljama, koji stvaraju dobre uvjete za razvoj školjki koji se hrane sastojcima mora filtrirajući ga.
Kamenice su se u području Bistrine uzgajale i u rimsko doba , o čemu svjedoče ostatci ljuštura u nekropolima. U doba Dubrovačke Republike uzgajale su se pod strogom kontrolom kneza u Stonu i po strogim propisima. Ličinke školjki su se hvatale na grane , sa kojih je prethodno odstranjeno lišče i koje su namakale u moru da otežaju, a onda su ih spuštali na poste. U 20. stoljeću, kapetan Stijepo Bjelovučić je unaprijedio način uzgoja kamenica , što je povećalo njihovu proizvodnju koja raste i do danas. Na putu do Malog Stona svratili smo u Orašac, mjesto koje je dobilo ima po stablima oraha kojih je u srednjem vijeku bilo puno i koji je 1399. g. ušao u sastav Republike , a drvo njegovih oraha je služilo za izradu dubrovačkih galija. Cilj nam je bio posjetiti akumulacijsko jezero, nazvano „Kočišta“, koje se nalazi sjeveroistočno , u blizini Orašca . Nastalo je 1962 godine za potrebe natapanja voćnjaka i povrtnjaka tvrtke Soderini. Duboko je oko 15 m. , brana je duga oko 80 m. a prepreka rječici – potoku koji izvire u blizini, iz izvora Bosne , kao nam reče naš vodič, mještanin Tomo Rakigija, inače vlasnik OPG-a „ Savonara“. Prošetali smo 20-ak minuta , travnatim puteljkom, zastrtim tratinčicama i prvim znakovima proljeća, do brane i jezera. Vode je bilo dosta , skoro da je preplavila branu, a sa strane je otjecala niz urvinu , pa kanalom do mora . Inače u Orašcu ima jako puno izvora i potoka, kako nam reče Tomo cijeli je na vodi. Kažu da u jezeru ima dosta ribe. Ovo jezero , o kome se malo zna , otkrila je Facebook grupa Dubrovnik nekad.
Nakon kratke šetnje krenuli smo put Malog Stona , a tamo već gužva. Šušur, štandovi sa domaćim pekmezima, likerima, arancinima, kolačima . Na brodicama se se prodavale kamenice. Svi smo ih kušali, netko pet , netko deset , a netko i više. Uzeli smo i za doma. Pod šatorom svira glazba, neki sastav , pa Stonska limena glazba , pa folkor. Pravo narodno veselje.
Bila su neka doba i ogladnjelo se. Čekao nas je ukusan ručak u restoranu „ Koruna „. Ukusna salata od rikule i kuhanih patata podulje, prigane srđele, mušule na buzaru crni rižot, pasta sa morskim plodovima i crno i bijelo vino, svega u izobilju. I kao što uvijek biva, na kraju naš Tešo sa svojom gitarom i divnim glasom uz pratnju Seke, Kate i Duška i još ponekoga od nas. Raspoloženje je bilo super. Pjevalo se do nekih doba , a onda polako put doma. Oblaci su se dalje kulali ali kiša nije pala. Stigli smo suhi i zadovoljni svojim kućama.
Ranka