Brač (28.4.- 1.5.2017.)
Petak, kišno jutro. ali veselih 14 članova Udruge ide na Brač sa vozačem Damirom i malim minibusom i prikolicom. Planirali smo polazak iz Makarske, ali jako jugo spriječilo je trajekt da isplovi za Sumratin. Produžili smo do Splita i velikim trajektom pošli u Supetar. Bilo je malo drmanja, ali je u ugodnom društvu brzo prošlo vrijeme. Smjestili smo se u hostel D&D u samom centru mjesta. Kiša je i dalje padala, a mi smo nakon kratke stanke u hostelu odmah pošli u obilazak. U našoj arhivi tekstova već je opisano opširno svako mjesto i njegove znamenitosti, pa da se ne bismo ponavljali ja ću napisati svoje dojmove.
Prvi put sam na Braču. Predivan je otok, spoj prirodih bogatstava, povijesnih spomenika, znamenitih ljudi. Bogatstvo kamena iskoristili su marljivi ljudi ugradivši ga u svako svoje pa i najmanje mjesto na otoku. Zadivile su me crkve Krista kralja u Selcima, kamene klupice, kamene arle za cvijeće, stupovi za javnu rasvjetu, kamenom popločane ulice, trgovi, kamena ljepota na velikom Rendićevu zvoniku u Ložišćima. A što reći na brojne gomile i suhozide u baštinama koje su ljudi gradili kako bi zaštitili nasade i vegetaciju. Svugdje je sklad prirode i rad marljivih ljudi. Na zidu pjesnika u Selcima napisano je ISTINE TVOJE, BOŽE, TU SU, TREBA IH SAMO RUKOM DOHVATITI. Bog je podario Braču prelijepo more, plaže, uvale, kamen. Čovjek je to sve spojio u nezaboravnu ljepotu kojoj se uvijek treba vraćati. Težak život otočana mnoge je natjerao na odlazak u daleke krajeve svijeta, ali oni ga žive i stvaraju za njega što se može vidjeti u muzeju otoka u Škripu, najstarijem mjesto.
Koliko ljubavi, odricanja, napornog rada su morali ugraditi u stvaranju Pustinje Blaca, spomeniku ljudskog uma i ruku, danas muzeju do kojega je naporno doći i vratititi se, no napor se brzo zaboravi i misliš samo na onu povijesno kameno zdanje koje su pokoljenjima gradili i ostavili na ponos otočanima i svima nama.
A sada nešto o ljudima. U putu smijali smo se vicevima na račun Bračana, a ja mogu reći da sam ih doživjela kao veoma gostoljubive, susretljive i drage ljude.
Kusostica Andrea došla je pred sam kraj dana otvoriti nam muzej otoka posebno za našu grupu i sa puno ljubavi nam dugo pričala o životu i povijesti otoka. Vlasnik Muzeja ulja pričao je o tome kako se ulje proizvodilo nekad i sad, a onda nas počastio crnim maslinama, kruhom, uljem i marmeladom od ljutih naranača. Voditeljica Galerije Rendić otvorila je samo za nas iako je bio praznik i prezentirala Rendića, njegov život i djelo na posebno lijepi način začinjen sa puno anegdota o njemu. Vodič u Pustinji Blaca vodio nas je kroz muzej govoreći o povijesti ubacivši neku šalu ili paralelu sa sadašnjicom, tako da nam bude zanimljivo.
Posebno bih izdvojila tetu Anu kojoj nije bilo teško poći u časnih sestara uzeti ključ od crkve Krista kralja jer je bila zatvorena, donijeti ga, otvoriti je i na kraju ispovijediti nam dio svoga života na otoku. Supetar, Nerežišća, Bol, Dol, Humac, Pučišća, Povlja, Bobovišća, Ložišća, Postira, Selca, Pustinja Blaca, Vidova gora, Škrip predivna su niska jedne kamene ogrlice koju ću nadopuniti ponovnim dolaskom i obilaskom onih koje ovog puta nismo mogli.Probali smo i bračke delicije, vitalac i tortu hrapačušu, bračku janjetinu i juhu od bračkog pulastrića (pijevca). Sve je ovo bilo predivno u najboljem društvu, a bez naših delicija koje smo donijeli sa sobom ovo uživanje ne bi bilo potpuno. Hvala vam društvo, hvala Nadi i nadam se još jednom s vama posjetiti Brač.
Mila Sturica