Blidinje je IN

Kakav Šladming, kakav Garmišpartenkirhen (uh !). Blidinje je IN. Toliko čistoga zraka na jednom mjestu nema niđe.

Eto, ja bila, vidjela i uživala. Na Blidinju, prvi put. I poći ću ponovo, akobogda.

Toliko svijeta od Dubrovčana, Splićana, Makarana, a o Mostarcima i Metkovčanima da i ne govorim. Čak i nekoliko zagrebačkih registracija, a u tri navrata sam kod žičare čula njemački govor. Ne treba ti puno da shvatiš zašto. Pa Blidinje je park prirode na 1200 m nadmorske visine, botaničko-zoološki rezervat sa nizom prirodnih i povijesnih znamenitosti. Tu je Blidinjsko jezero, Hajdučka republika Mijata Tomića, bezbrojni stećci kao svjedoci davno minulih vremena. Zahvaljujuci prirodi i pogodnoj klimi od prije desetak godina intenzivno se razvija sportsko-rekreacijski turizam, poglavito zimski. Motel, apartmani, dobri putevi, izvrsna hrana, žičare, uređene staze, iznajmljivanje rekvizita, povoljne cijene, ljubaznost domaćina na svakom koraku. Sve je to ponuda nakon koje se ne treba čuditi ovolikoj posjećenosti. (Ne, nisu me platili za marketing.)

Nas 21 (dvadesetijedno ) iz Udruge se smjestilo u motelu Hajdučke vrleti. Smještaj –  više nego zadovoljavajući. Hrana – pamtit ćemo zelenu menestru za večeru i divljač za ručak. Zabava – po danu snježni sadržaji po izboru, a po večeri pjesma i ples. Pa treba li čovjeku išta više? Sreća je u malim stvarima.

Da sam znala opisala bi prirodu, ali sve što bi rekla bilo bi malo u usporedbi s onim što sam vidjela. Tome služe fotografije. Pogledajte i sami se uvjerite. Ko nije bio ne zna što je propustio. ( Ne zaboravite – neznanje ne opravdava )

Do sljedećeg druženja sve vas voli i pozdravlja

DAVORKA

P.S. Na Blidinju raste endemska biljka MUNIKA (najveći kompleks u Evropi). Cvjeta u lipnju, a liječi dišne puteve. Ako je istina da liječnik liječi, a priroda ozdravljuje (latinska), posjetite Blidinje u to vrijeme.