Blidinje

…Treba samo jednom poći u posjetu u Blidinje, pa da osjetiš i uvjeriš se da ćeš se opet vraćati jer prvi put nisi uspio ni vidjeti, ni razumjeti kako i zašto ti snažni ljudi žive i vraćaju se u tu na izgled “golet” i vrlet gdje “ništa” nema … osim vječnih spavaća-stečaka,ravnice koliko ti oko seže, divlje gradnje kućica, koje tu nikada nisu ni smjele biti i hotela “Hajdučke vrleti”, koji se nakon iznenadne pogibije vlasnika, i dalje bori sa sobom, prirodom, ali i vjerom u bolje i neizrecivom ljubavi, koju pruža svojim posjetiteljima…
…Tek kad ponoviš svoj dolazak, počinješ pomalo shvaćati i uviđati kome i čemu se ti ljudi vraćaju, što to čuvaju, njeguju i nedaju… zašto tu žive, čemu se raduju i što ih “drži” na životu…Dovoljno je čuti fra Krasića, tu hodajuću enciklopediju znanja, vjere i uspomena, kako s oltara crkve u Masnoj luci moli i poručuje svojim vjernicima… gledajući lica mještana, njihovu ljubav na licu za svoga svećenika, vjeru u bolje sutra, uvjerenje  da ih ništa neće poljuljati u toj vjeri i ljubavi za svojim, uvjeriš se da si na mjestu gdje je sve počelo i ostalo, onako otvoreno, iskreno, snažno i trajno i da ćeš opet doći u potragu za novim, neotkrivenim čidom tog sraza čovjeka s prirodom…

…Duša ti se napunila, a srce povećalo, sve bi zagrlio i ponio sobom, ali onda to ne bi bilo to, jer samo tamo možeš osjetiti tu punoću duše i srca i siguran si kad se “isprazniš” kad tjeskobe i tuge navriju, da ima mjesto gdje ćeš napuniti svoje “baterije”, i opet ćeš doći.

…Prije Blidinja, posjeta prapovijesnoj kulturi u Humcu, Franjevačkom samostanu, kojeg je opet taj jaki, odvažni čovjek sačuvao i od zaborava oteo i uredio da se sjeti odakle je, da se ponosno pohvali svojom snagom i vrelom odakle ju crpi. Oni, koji su bili tamo, znat će o ćemu govorim, osjetili su i ugledali pred sobom bogatstvo očuvanih stoljeća u uspomenama i kultura, koje su tu živjele i utkale sve one vrijednosti koje nas i danas obilježavaju i pomažu razumjeti jedni druge, i u tome je snaga Hrvata, i kako kaže fra Krasić, sve će proći, a Hrvati će ostati, jer vole, razumiju, čuvaju i ne napuštaju, odlaze, ali se i vraćaju…!!!

Vidjeti muzej i osjetiti volju i ljubav utkanu u svaki kamen Humca i njegovih crkava Fra.Bonicije Rupčića, predmeta iz vremena prije Krista, amfore i svjetiljke iz I – II stoljeća, slavoluk /nadvratnik/ sa tropletom,ugledati i svoje staro pismo, latiničnu transkripciju mješavinu čiriličnog  autohtonog i glagoljskog, budi samo ponos i vjeru i snagu i spokoj  sa  sobom  i svojima…nada sve snažnu nepokolebljivost…

… Gledajući izloške MAJKE , H.Šercera,”majka u bijegu”, M.Berbera “Mlada žena i ljepota,S.Sikirica “Molitva za Domovinu”, Despotovu , “Vukovarku s djecom”, Rendičevu “Hercegovku”, Meštrovićevu “Udovicu”, skulpture “Majčin oprez”, “Molitva” i još na stotine drugih, vrijednih i snažnih, znaš, ali i potvrdiš sam sebi, koliko je Hrvatska Majka važna, kolika je njena ljubav i snaga u očuvanju svega što čini nas danas i sutra, u očuvanju ove napaćene male nam Lijepe Naše Domovine sa toliko rana, koliko i uspomena.

Beba                                                                                06.11.2011