Baćinska jezera (9.7.2016)

Kratko o Baćinskim jezerima, podaci uzeti iz Wikipedije:

Baćinska jezera su skup jezera u mjestu Baćina, uz grad Ploče, na desnoj (sjevero-zapadnoj) strani ušća rijeke Neretve. Jezera su površine 138 hektara (1,38 km 2), i spadaju u red najzanimljivijih pojava u hidrografiji krša. Nepravilnog su oblika, što se osobito odražava na reljefu dna. Sastoje se od šest spojenih i jednog odvojenog jezera: Voćuša (Oćuša), Trniševo ( Crniševo), Podgora, Sladinac, Vrbnik, Šipak i Plitko jezero. Površinom najveće jezero je Oćuša, a najdublje Crniševo, dubine 34 metra.

Vrbnik je najmanje od jezera i jedino nije povezano s ostalim jezerima. Ova jezera imaju iznimnu prirodnu vrijednost, jer su stanište velikog broja zaštićenih, čak i endemskih vrsta biljaka i životinja. Voda je u njima slatka, a neki su izvori povezani izravno s morem. Na području Klokun kod Plitkog jezera, nalazi se izvor koji osigurava pitku vodu za grad Ploče i širu okolicu. Jezera su kriptodepresijska, što znači da je dno jezera ispod razine mora. Na njim su tri mala otočića, jednom je naziv Otok ljubavi. Temperatura vode je u prosjeku oko 3 stupnja veće nego u moru. Prokopana su dva tunela. Jedan služi za odvodnju viška vode koja dolazi, zimi ili za velikih kiša iz Vrgoračkog i Staševačkog polja , dug je 2 km, i ulijeva se u jezera , a drugi odvodi vodu iz jezera u more. Time su umanjenje poplave navedenih polja, kao i kuća oko jezera. U subotu, 09.07, na Pilama se skupio popriličan broj udrugara, spremnih na još jednu avanturu i druženje. Veliki autobus je bio skoro pun. Ponovo nas je vozio Pero. Na Mostu smo „pokupili“ Župljanje, u Zatonu gospođu Lonzu ,u Slanom Branku, a u Dolima našu Crnu Kraljicu. U dobrom raspoloženju, uz jedno kratko zaustavljanje kod Hotele „Merlot“, zbog puš-pauze, stigli smo na Baćinska jezera.. Prizor je bio lijep. Hlad topola, drvene klupe restorana, mali mulić, već neki kupači u vodi i patke, koje pitomo plivaju uz obalu i prilaze gostima, očekujući koji zalogaj. Piće dobrodošlice, par riječi upoznavanja od strane domaćina i krenuli smo u vožnju po jezerima. Raspoređeni u tri lađe, polako smo plovili uz obale jezera, uz šaš , trstiku i sago od lopoča , kroz tjesnace, iz jezera u jezero. Kreket po koje žabe i cvrkut ptica bili su izvrsna zvučna kulisa tom prizoru. Zvuk motora i naš žamor plašili su kormorane , a majka patka i 8 pačića su žurno pobjegli u šaš. Lađar Nedo, inače veslač na maratonu lađa, nam je bio dobar i duhovit vodič. Šetnja je trajala skoro dva sata. Čim smo pristali natrag, stigao je ručak. Puna teća, još vrućeg, ukusnog gulaša, koje su za nas spremili gospar Pavo Jerković, njegova obitelj i osoblje iz Hotela – restauranta “Villa Neretva”. Uzimalo se i repete, a hladni gemišt i pivo su dobro klizio niz grlo. A nakon objeda, netko u šetnju, netko u vodu, netko u hladovinu. Naši slavuju, na čelu sa Sekom i Mirom, su se pridružili muzikantima, koji su nas cijelo vrijeme uveseljavali, i zdušno pjevali skoro cijelo popodne, do odlaska. Kao i sve što je lijepo brzo prođe, tako i ovo. Došlo je vrijeme za povratak. Pomalo umorni, a i zbog vrućine, do Neuma smo bili prilično tihi. U Neumu uobičajeno, kava, šoping, a onda opet u autobus i put kući. Sretni i zadovoljni, u 20 sati, smo stigli na Pile. Sada čekamo nove izlete i druženja. Pozdrav svima. -Ranka.