NOĆ PLOTICA I NERETVANSKOG VINA (23.2.2019.)

Bura je puhala orkanskom jačinom, rušila stabla, kupe sa krovova , nosila sve pred sobom. Nas 12 hrabrih, oboružanih  maskama, krenuli smo put Opuzena. Nedostajao nam je gospar Marojica Bijelić i njegove priče o povijesti  Dubrovnika, kako je bilo planirano. Bura mu je napravila veliku štetu na taraci i kući, pa je bio zauzet oko toga. Bilo nam je žao.

Raspoloženje u autobusu dobro, ćaskamo, pijuckamo Jeger i sladimo se čokolatinima. Bura nesmiljeno zapuhuje i podiže more, Elafiti se skoro ne vide od koprene morskih kapljica. Prizor veličanstven. Koja snaga prirode i vjetra. Kratko, uobičajeno, zadržavanje u Neumu, šoping i kava, pa put ušća Neretve, panoramski obilazak. Pred Opuzenom maškaranje, smijeh i šušur u autobusu. Maškarali su se i vozači (bilo ih je dvojica).

U  Motelu „Delta“  srdačno nas dočekuju naši domaćini iz Udruge „ Pivčeva kala“. Plotice se užurbano spremaju na brodet i prigaju i tako gotovo cijelo večer, samo su ih donosili. Trpeze su postavljene, dolazi još gostiju, dva muzikanta neumorno sviraju, gužva, veselo je. Gostimo se ploticama , dobrim vinom, pjevamo, a i zabalali smo. Sviračima pomažu naše vesele članice i Luči, niže se pjesma za pjesmom. Pridružio nam se i Pavo, član iz Neretve. Vrijeme brzo odmiče i sve što je lijepo brzo prođe. Noć je već uveliko pala nad Neretvom, bura je i dalje nesmiljeno puhala. Moralo se put Grada, a on nas je dočekao usnuo, zakračunan iz svojih škura. Svi smo se žurili da se što prije dokopamo toplog doma i postelje.

Ranka