Valentinovo u dubrovačkom primorju (14.2.2019.)
Na lijep i sunčan dan nebeskog zaštitnika zaljubljenih veliko društvo članova Udruge kreće na još jedan zanimljiv izlet.
Sv Valentin bio je mudar i kreposan svećenik iz Rima koji je umro mučeničkom smrću u 3.st., a legenda kaže da je volio ruže i darivao ih zaručnicima te ih potajno vjenčavao.
Veseli i razdragani svi smo ovaj put i prije predviđenog vremena na Pilama. Upućujemo se par minuta prije dogovorene ure uz bićerin od mrče naše Kate i suhe smokve.
Na Mostu ulaze Župljani i veselje je na vrhuncu . Pjesma , čestitke i cvijeće gospođi Luci za rođendan. Vazda vrijedna Mare časti priklama.
Uz prekrasno vrijeme gledamo Elafite ,nižu se slike uvala, otočića Sikirica ,Vratnika, a gospođa Nevenka s entuzijazmom priča zanimljive priče o Dubrovačkom primorju iz prošlosti i novijeg vremena.
Vozimo se kroz Dole slikovito mjesto koje su zadužili braća Mihanović domoljubi koji su pomagali svoj rodni kraj i sagradili školu , plaćali liječnika i bili dobročinitelji mnogim obiteljima školujući djecu iz Primorja.
U Visočanima nas dočekuje vlasnik kamenoloma gospar Lujo i priča o kamenu i proizvodnji kojom se uspješno bavi skupa sa sinom koji se školovao na Braču.
Počastili smo se pandišpanjem koji je sve oduševio ukusom i izgledom . Gospođa Kate ga je spravila s ljubavlju po starinski bateći jaja po dana. Bilo je prikala i raznih domaćih likera.
Nakon okrepe odlazimo do Crkve u Smokovljanima . Tu nas čeka g,Mato Katičić i upoznaje sa povijesti crkve Sv.Vida ,Modesta i Krescencije, Ili skraćeno samo Sv.Vida.
Sv.Vid je živio u 3.st., te iako je rođen u poganskoj obitelji na Siciliji postao je kršćanski svetac i mučenik te je pogubljen za vrijeme cara Dioklecijana.
Crkva datira iz 14.st., a kao Crkva sv.Vida spominje se 1671.g. Oko crkve je 17 bogato ukrašenih stecaka, a neki su ugrađeni u zidove Crkve i Župnog dvora. Istočno od Crkve je i Vlaško greblje sa stećcima koji su još stariji od ovih oko crkve za koje smatra da su iz 2. i 3. st.
U Crkvi je zanimljiv Svadbeni barjak dosta rijedak u naše vrijeme i barjak Sv. Vida koji svaku godinu dolazi na Festu Sv.Vlaha u Grad i to 30 zadnjih godina nosi ga naš vrli domaćin g.Katičić.
Oltar crkve je sličan oltaru Crkve Gospe od milosrđa tj. ima prolaz iza oltara za zavjetne molitve.
Zanimljivo je da je crkva ostala neoštećena u domovinskom ratu iako je nebrojeno granata palo okolo i to u veliko stablo iza crkve koje je srušeno, a Sv. Vid je sačuvao crkvu.
Vrlo blizu je OPG Katičić gdje nas dočekuju ljubazni domaćini . Nakon aperitiva razgledamo vrijedne etnografske eksponate . Sladimo se juhom od slanića i šporkim makarulima, a nakon meze gospar Mato nam priča o KUD –u i plesu Linđo koji je nastao baš u Dubrovačkom primorju . Upoznaje nas sa izvornim dijelovima primorske narodne nošnje i običajima koji su predhodili raznim svečanim prigodama vjenčanjima i crkvenim i svjetovnim festama. Objasnio nam je i razne boje primorskih pasova koje je odredio dubrovački knez.
Posebno je zanimljiv ranč Raj , sa ponijima, tovarima , ovcama , kokama i drugim životinjama .
Nakon deserta uz pjesmu a sad Adio napuštamo prekrasno uređen okoliš obiteljskog gospodarstva i starom Napolenovom cestom silazimo prema Slanome i u sumrak dolazimo doma .
Do slijedećeg izleta sretni i veseli bili Mime