Predstavljanje knjige Anabel Zanze (13.12.2018.)
Knjiga Pogled iznutra (Čitati s razumijevanjem) / View from Inside (Close Reading) dubrovačke slikarice i kiparice Anabel Zanze predstavljena je večeras u galeriji Dulčić Masle Pulitika, a u organizaciji Umjetničke galerije Dubrovnik.
Riječ je o dvojezičnom izdanju knjige na 144 stranice koju je oslikala sama autorica koja je navedenom knjigom, povezujući tekst i sliku, naglasila svoje široko umjetničko djelovanje.
Knjigu su predstavili Igor Zidić, renomirani hrvatski povjesničar umjetnosti, dr. sc. Katja Bakija, profesorica na Sveučilištu u Dubrovniku, Marin Ivanović, ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, povjesničarka umjetnosti Iva Korbler te sama autorica.
Zanze je zahvalila publici na dolasku i podršci, ali poručila da od nje večeras ne očekuju ništa.
“Želim biti fikus. Možda procijedim tri krive rečenice i to samo kako bih razveselila mamu,” izjavila Zanze.
Ivanović je uvodno istaknuo što je temeljna koncepcija predmetne knjige.
“Knjiga predstavlja sintezu Anabelinih kratkih zapisa o njenim umjetničkim procesima, o pojavama koje unutar umjetnosti vidi, o određenim temama koje su je zanimale i o pojedinim djelima ili onome što je motivski na njih utjecalo. Uz zapise, tu je i reprodukcija njenih slika što pokazuje kako autorica gaji jedan poseban odnos prema riječi odnosno slovnome znaku koji, između ostalog, ima značenje i kao vizualni kod. Iako je u više navrata kazala kako sebe ne smatra književnicom, ipak je riječ o jednoj vrlo sadržajnoj, a čak bih rekao i intrigantnoj knjizi kakvih malo ima,” izjavio je Ivanović.
Zidić je istaknuo kako je tekst knjige ponajprije likovna činjenica stoga je autorica nešto slobodnija po pitanju pisanja teksta, ali ne nameće promatraču osjećaj kako mora pročitati sliku, s obzirom na to kako su one prvenstveno namijenjene gledanju.
“Naglasio bih autoričin veliki napor da se te činjenice sporog nastanka slike i trenutačne, munjevite percepcije koju morate o toj slici steći kad je gotova spoje. To se čine kao dva proturječna procesa koja treba povezati u jedno. Ona u tom smislu sebi ne olakšava posao što je danas u modi. Podloga se slika kistom, posve klasičnim sredstvima, a Zanze piše perom koje se puni uljanom bojom. Zamislite taj otpor; pero nije napravljeno za uljanu boju koja je gusta i masna. Kroz taj napor se oblikuje autoričin izraz. Ja to posebno cijenim,” izjavio je Zidić.
Bakija je naglasila kako proces slikopisanja kod Zanze ima dugu trajnost. Dodala je kako i kako su radovi autorice ‘pojačali vjeru u to kako ćemo uvijek moći kazati nešto jedni drugima’ te kako ‘komunikacija neće nestati jer bi u tjeskobnom svijetu to bio najgori mogući ishod’.
“Naslov knjige upućuje na kombiniranje teksta i slike, na zadiranje leksičkog u likovno. Njen način rada vodi u prelijevanje žanrova. Na Anabelinim platnima odvija se prefunkcioniranje teksta koji, primarno, pripada drugom mediju. Tekst koji mi, opravdano, očekujemo u novinama i časopisima, ovdje se seli u drugi medij, neočekivani, na slikarsko platno gdje se onda mijenja i njegova očekivana funkcija te tekst postaje sadržaj slike odnosno njen lajtmotiv. Tekst na platnu poprima drugu neobičnu funkciju; postaje glavni sadržaj. Cilj je slika koja djeluje na tekstualnoj razini, ali je kao reprodukcija odabranog teksta. Kako bi ukazala na razlike književnog i slikovnog teksta, autorica čini namjerne pogreške u pisanju kako bi onemogućila tečno čitanje,” kazala je Bakija.
Korbler je izjavila kako se autorica ne postavlja iznad čitatelja nego kako mu ostavlja prostora da u djelu sam pronađe određenu vrijednost.
“Anabel se pojavila s iznimno kreativnim i svježim rješenjima unutar slike. Ta slika pokazuje njen snažan grafički senzibilitet, ali je bilo jasno kako u jednom kontekstu želi pokazati koliko je važna i tipografija. U godinama kad je počela inzistirati na igranju slovima, na kombiniranju različitih veličina i tipova slova odnosno fontova, u Sloveniji je bio snažan taj trend i počeli su to uvoditi i prije nas. Zanze se trudila svoja svakodnevna razmišljanja prenijeti u sliku. Zanze ne traga za prazninom. Ona traži u tim bjelinama neki novi smisao i ostavlja nam prostor da se meditativno zagledamo u neku njenu sliku i da se fokusiramo na slovo te da nam vizualna poruka iznjedri neku novu emotivnu asocijaciju ili značenje,” izjavila je.
Anabel Zanze je slikarica-grafičarka, rođena u Dubrovniku 1971. godine. Završila je zagrebačku ALU 1996. i neko se vrijeme bavila pedagoškim radom u dubrovačkoj osnovnoj školi. Od 2004. živi u Zagrebu. Članica je HDLU-a i HZSU-a. U posljednjih dvadesetak godina priredila je brojne samostalne i skupne izložbe od kojih neke i u najuglednijim hrvatskim muzejima i galerijama (MSU, Zagreb; UGD, Dubrovnik; MLU, Osijek; MG, Zagreb – Studio Josip Račić…) izazivajući pozornost istaknutih hrvatskih kritičara. Slikarstvo Anabel Zanze u svoju je knjigu Hrvatsko slikarstvo od 1945. do danas (2013.) uvrstila Sandra Križić Roban, a zastupljena je i u Likovnom leksikonu Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” (2014.).
Prije samog početka predstavljanja knjige Ivanović je zahvalio autoru Šimi Periću koji je odlučio dvije slike donirati Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. U procesu je veliku ulogu odigrala i sama Zanze.