Istra (21. – 28.10.2018.)
Ovo je bila repriza Istre od 28.travnja 2018.godine pa ću sada već opisanom nizu gradova i mjesta dodati još neke nove detalje.
Srednjevjekovni, akropolski gradići karakteristični za Istru mamili su nas u svoja gnijezda, u svoje napuštene kamene kuće, trgove, starinski popločane ulice i crkvice.
Sama njihova imena su neobična: Kotle, Brgad, Čivitež, Žminj, Pićan, pa čak i Filipini.
Obilaženje Istre počeli smo posjetom internacionalnom sajmu pršuta u Tinjanu.
Degustirali smo, kupovali, obilazili štandove i šetali tim starim, ljupkim mjestom.
Veoma nas je šarmirao najbolje sačuvani srednjevjekovni gradić sv. Lovreć.
Visoko s brežuljka iznad doline Mirne uzdiže se miran i spokojan Buzet. Nas nekoliko nisu pokolebale brojne stepenice da se popnemo i prošetamo njime. Posebno smo se oduševili Istarskim Holivudom. Tako zovu Draguć zbog snimanja filmova u njemu.
Nakon šetnje u Draguću smo posjetili oslikanu unutrašnjost crkvice sv. Roka.
Oduševljenje starim mjestima nastavilo se u Gračišću, pa u Grožnjanu, gradu umjetnika. Općina je davne 1965., da bi sačuvala mjesto od propadanja, dala umjetnicima da obnove stare kuće.
A kakav je tek bio osjećaj proći ruševinama Dvigrada! Zbog ratova i kuge grad od 240 kuća, u 17. stoljeću bio je mahom napušten.
Mjesto Tićan pamtit ćemo po zvjezdarnici i po Koradu Korleviću, astronomu i tragaču za asteroidima. Slušali smo ga sa zanimanjem dok je govorio o svjetlosnom zagađenju,te kako voli raditi s djecom u ljetnim školama znanosti. Imaju čak i šumski vrtić za djecu od 3-6 godina. Čudesan osjećaj nas je preplavio kad nam je pružio komad meteorita da kola našim rukama.
Za vrijeme cijelog puta vladala je vesela atmosfera. Imali smo sreću s lijepim vremenom, imali smo sreće što nas je kroz cijelu Istru vodio i obilno pričao o povijesti Istre vodić Radenko Sloković.
Po vijugavim cestama vrludali smo uz pomoć našeg spretnog vozača Josipa, a okrepu i ugodan odmor, pružalo nam je osoblje hotela „Lovac“.
Okrepu tijekom dana imali smo u Motovunu, u obliku fuža s tartufima u restoranu „Kolinasi“, obilan ručak u konobi „Polinasi“ blizu Roča i u Novigradu obilati ručak od švoja (riba list). Od slatkoga, jeli smo fritule i kroštule. Tradicijski suhi kolačić „Pazinski cukerančić“ nam se smiješio jedino iz izloga jedne slastičarne dok smo šetali Pazinom s našim Radenkom. Kad nam je pokazao zgradu gimnazije u kojoj je učiteljevao Vladimir Nazor, sjetih se njegovih stihova:
„Sliku mile Istre naše
Ja u srcu nosim svom,
Leži ravna i vrletna,
Na tom moru Jadranskom.“
A nosit ću i ja i svi mi sliku pitomih brežuljaka čiji su vrhovi okićeni kamenim gradićima u kojima je život bujao još u davnim vremenima.
Zdravka Sikirić