68. Šetnja Gradom 07.03.2010.
Jučer u nedjelju 07.03.2010. slavili smo Dan žena, jedini dan u godini kad se nekako malo više osjećamo ženama, majkama itd. dan, kad i očekujemo neku vrstu zahvale za sve brige, strahove i nesebičnu ljubav koju dajemo u pregrštima i nesebično, ponekad, zaboravljajući sebe.
Vjerujem da su pojedini, pravi supružnici to znali obilježit cvjetićem, poljupcem, kavicom u krevet, a vjerujem da je bilo i onih, koji su rekli:”Pa sto ti fali”…???…”imas mene”…???
Ali taj dan, mi smo, članice Udruge imale opet našu Nadu, punu ideja, osjećaja, znanja i volje da upriliči, iznenadi i udovolji nama ženama, da “začini” taj dan, da nas razveseli, nauči, podsjeti da nismo same i da NETKO misli na nas..
Prošetali smo Gradom, slušajuci našu Dušku, otkrivajući po tko zna koji put one slatke pričice iz naših ulica iz života naših starih fetivih Dubrovčana, opet smo si po sto puta rekli, “volimo te Grade”, “čuvari smo tvoji do smrti”, a onda će nastaviti naša i naše djece djeca, zauvijek…dok zadnjeg kamena bude bilo…
A, vi što nijeste stigle doći, neka vam bude žao, jer nijeste ni šetale, ni pjevale, ni sebi posvetile makar jedan dan, kad već nije nitko drugi…sa zvucima gitare, sa “ružom crvenom”, sa “galebovima” i notama sevdaha, svatko je napunio baterije i zadovoljan i sretan poš’o doma…Hvala Nadi, hvala Peru, Duški kuharu i konobarima Irish Pub-a “The Gaffe”, koji su pripremili baš kako bismo i same sebi.
Jedva čekam Dan Proljeća, posjetu Konavlima, najjužnijem biseru dubrovačkom, svim selima i ljudima, koji su ostali čuvati svoje mire i svoje granice. Bog bio s vama.
Beba Pažin