GORSKI KOTAR (22- 26. Lipnja 2016.)

Kao I obično krećemo sa Pila ujutro u 7 sati. Ovaj put za Gorski kotar. Svi se radujemo jer nas očekuje bogatstvo šuma, čisti I bistri potoci I rijeke. Osim prirodnih ljepota tu su I razne manifestacije kao: Dan jagoda,, Ivanske kresnice  Dan krumpira, Dani borovnica.

Nakon duge vožnje stigli smo na Dan bazge na etno imanje “ Stara žaga” obitelji Juretić u Leskovoj Dragi. Uz priču o bazgi I degustaciji delicija od bazge: pohovani cvjetovi, savijača od sira I bazge, fritule od bazge, te uz razgledavanje stare mlinice I stare pilane I šetnji oko malog jezera, proveli smo ugodno popodne. Sve je to pripremila Udruga “Plodovi gorja Gorskog kotara”i uz pomoć naše prijateljice Blažice upoznali smo se sa ljepotama ovga kraja u narednih pet dana.

Liker od borovnice kao dobrodošlicu smo dobili tu večer u bistro Bijela ruža u mjestu Ravna Gora gdje smo i odsjeli. Večere su bile obilate I ukusne.

Još nam je bilo rano za spavanje pa smo se prošetale mjestom. Malo je pusto. Većina ljudi radi u Rijeci pa dolaze vikendom. Sve je mirisalo na bazgu.

Drugi dan nas je Blažica pratila kroz Fužine. Nekoć se tu vadila željezna rudača, pa je tu bilo kovača i   trgovaca. Vlakićem  oko jezera smo dosšli i razgledali špilju Vrelo, staru i do oko 3,5 miliona godina.

U mjestu Ravno u Vagabundinoj kolibi  smo ručali delicije od koprive I medvjeđeg luka uz pršut od jelena I vepra, ukiseljene bundeve i divljač u umaku od gljiva I dinstani ječam I plavi krumpir.

Nakon obilatog i za nas neobičnog ručka prosetali smo kroz Lokve , parkom Golubinjak. Tu nam je vodič pokazao kraljicu šume- jelu staru 226 godina opsegom 4,43 m. potom smo zavirili u u medvjedi brlog. Medvjeda ima posvuda , pitomi su, trmo se vuku po cesti , a znaju I odspavati u nečijem dvorištu.

Ja sam se stalno  osvrtala iza sebe ne bi li me slijedio neki , ali ništa. Samo smo vidjeli male preparirane žabice u Muzeju žaba u Lokvama. Tu su nam pokazali žabodrom – stol sa ucrtanim krugovima za mjerenje žabljih skokova  u Zabarskoj noci. Ima raznih vrsta žaba. žaba gatalinka preskazuje vremensku prognozu. U tegli s vodom , ako ona pliva pema vrhu biti će sunčano ,a ako je na dnu biti će ružno vrijeme.

U spilji Lokvarki bio je neponovljiv doživljaj strmoglavi spust – 127 m u dubini podzemlja.

U blizini Mrkoplja je Matić poljana. Slikovitost te visoravni upotpunjuje spomenički niz od 27 vapnenačkih monolita koji simboliziraju kolonu smrznulih partizana tijekom marša preko Velike Kapele 24.2. 1944. god. Spomen na njih kvarilo je uživanje u tim beskarjnim zelenim livadama, prošaranim raznolikim biljem  i cvijećem: divljim maćuhicama, majčinoj dusici itd.

Treće jutro započeli smo stihovima goranskog pjesnika Pochobradsky Zlatana.

“I šumore sumorne šume

šumorne šume goranske-

U sumornim valovima suma zeleni slapovi zvone

a daleki šumori ponosnih jela

u tebi ljepotu bude.”

Gledajući te goranske šume stizemo u Nacionalni park Risnjak. Kroz poučnu stazu  “ Leska” dugu 4 km slušali smo zanimljive priče mlade vodičke Maje. Objasnila nam je izraze : vjetroizvala i vjetrolom. Ovo prvo vjetar ostećuje stabla plitkog, a drugo dugog korijena. 2014  ledolom je uništio puno stabala bukve i drugo, a ostećena stable napada potkornjak. Čudno nam je da se ona ne otklanjaju. Od 1480 vrsta biljaka rubove staza ukrašavaju veliki žuti kolotoci, zečja kiselica, pjegavi kacun ( gomolj je dobar a sirup ) I lopuh. Sve je krcato šumskih jagoda kojima smo se sladili cijelo vrijeme.  A još da je bilo borovnica !

One još nisu zrele. Upravo su one te koje su spasile ljude ovih krajeva od gladi. Od životinja Maja je spomenula  medvjede koji vole izvrnuti koš za smeće, pa ga u parku I nećete naći u kojem je boravio . Karakteristična je ptica tetrijebgluhan. U vrijeme parenja je  gluh i slijep. Ženke se poredaju ispred njega ali opozadi. Tu smo se i nasmijali. Maja je duhovita I puno toga zna. Pokazala nam je kopu – stri način proizvodnje ugljena i potaše iz drva, a odmah do nje je mala nastamba, prekrivena korom crnogorice. Tu su oni koji su proizvodili ugljen boravili i spavali.

Grah u motelu Nacionalnog parka Risnjak dao nam je snage da još puno toga razgledamo tog dana. Posjetili smo zavicajnu zbirku predmeta iz kovačnice i zivotu Čabra u dvorcu Petra Zrinskog iz 1651. U Čabru su vec u 7.st. bili rudokapi, pa mlinica na rijeci Čabranki. Vidjeli smo I izložbu Vilima Svečnjaka. Volio je Čabar pa je donirao svoje slike gradu u kojem je boravio u djetinjstvu.

Ono sto smo dosad vidjeli I čime su se svi bavili i borili počevsi od napada Turaka, pa neprohodnosti I šumovitosti, teškoga rada u drvnoj industriji koja je dominirala ovim krajem dok i od nje nažalost nije skoro ništa ostalo.

Bili su tu marljivi I hrabri ljudi otporni na nedaće i te osobine su utjelovljene u legendarnom junaku Petru Klepecu čiji smo spomenik na ostacima njegove rodne kuće vidjeli u Malome Lugu.

U Gerovu nas je u autobus došao pozdraviti autor šumornih šuma.

Tog dana bilo je Ivanje pa smo u Delnicama prisustvovali starom običaju Ivanske kresnice . djevojke u nošnji plesu , a na glavi im je cvjetni vjenčić i bacaju ga na gredu na krovu koju padne, za toliko godina će se udati. Bile su ispred  Hiše Rački- najstarije kuće u Delnicama iz 17. st. jos je jedna tipična goranska kuća – kuća Delac u Brodu Moravice, izgrađena od drva I kamena dok je krovište od sindre – ručno cjepane jelove daščice.

U Brodu na Kupi smo posjetili zavičajni muzej u kaštelu Zrinskih. Izložba obuhvaća mnogo rijetkih  biljnih I životinjskih vrsta Kupske doline: drva smreke, johe, jele, tisu staru 250. god.

Taj treći dan je obilovao razgledavanjima, pa smo se pomalo umorni i vrući bacilli u bazen i lijepo osvježili. Ivan je na Ivanje taj dan dobio na poklon prigodni poklon, pa ga je sada uz bazen i isprobao. Bilo je smijeha !

Čitavo vrijeme vladala je ugodna atmosfera prožeta edukativnim sadržajem a i zabavnim. Svugdje smo bili ljubazno primljeni. Uistinu vrlo lijep i poučan izlet. Za sve je zaslužna naša Nada , baš joj velika hvala za sav trud oko organizacije.

Četvrti dan je bio za Skrad – nekad klimatsko oporavalište. Taj zaštićeni prirodni krajolik nudi posjet jedinstvenom kanjonu  “ Vražji prolaz” a ispod drvenih mostića huči planinski potok Jasle. i “ Zeleni vir” je bio dojmljiv zbog snasnog izvora u dnu plitke špilje što se nalazi podno 70-ak m visoke stijene niz koju se ruši planinski potok. Penjali smo se dugo ali se isplatilo. Nakon Skrada kratko smo se zaustavili u Brodu Moravice gdje su nas dočekali i počastili iz turističke zajednice ispred kule Turanj. Nismo zaboravili ni pjesnika Ivana Gorana Kovačića, pa smo u Lukovdolu bili ispred njegove rodne kuće ,spomenika i groba. U amfiteatru gdje održava se Goranovo proljeće recitirali smo neke njegove pjesme.

Inače u Gorskome kotaru  kao npr. U Ravnoj Gori kajkavsko je narječje, a jedan njegov oblik je kekavica – ke. Npr. A snijeg kazu sneh.

Na putu natrag za Ravnu Goru prolaimo kroz Vrbovsko, pa kroz malo mjesto Staru Sušicu gdje su na rubu crnogorične šume Frankopani izgradili lijepi dvorac. Tu je nekoć bila pilana I staklana. Inače najstarije pilane, parne pilane i vodenice su bile u mjestu Lokve. Za desert te zadnje večeri konačno smo dobili štrudel od borovnica što sam ja jako prizeljkivala. Dakle ovdje sve počinje I završava sa borovnicama.

Peti dan završavamo odlaskom u kanjon Kamačnik kod Vrbovskog, vrlo značajnog po drvnoj industriji nekad. Vodeni tok od 3,200 cini kanjon Kamačnik vrlo slikovitim s mostićima i stazom počevši od od ušća isoimene rječice u rijeku Dobru. Na ulazu u kanjon vide se ostaci stare pilane , jer kanjon je u šumovitom masivu Velike Kapele. Priča  je to o prošlosti kad se mukotrpno radilo i živjelo, pogotovo od kriječenja – prijevoza robe zapregom iz unutrašnjosti prema moru. Izgradnjom Lujzijske I Karolinske ceste drvna industrija je uznapredovala.

I zaista život Gorana oduvijek je bio vezan uz šumu. Ona ga je hranila, inspirirala I bodrila. Ali, nažalost  odavna su te pilane ugasile svoje motore ( osim one iz Stare žage) . Danas je u ovim idiličnim mjestima  otužno I beživotno.

Ostaje zelena netaknuta priroda i prekrasni vidici za umorne gradske oči turista. Polako , ali sigurno razvija se nova grana gospodarstva – turizam i ugostiteljstvo.

Ali I dalje u goranskom kraju:

“u ljudima zelena zvona zvone

i šume šumorne šume

šumorne šume gora “

– Zdravka Sikirić