Izlet u Metković (21.5.2016.)
Sakupljanje na Pilama, pokret u 8.00 sati. Vidim puno mladih i novih članova. Vrijeme je prekrasno, autobus pun, raspoloženje na visini. Svi preduvjeti za uspješan izlet su tu. Gospođa Nada nas svih pozdravlja i upoznaje sa planiranim sadržajima koji nas očekuju.
Put do Metkovića je brzo prošao i eto nas kod Prirodoslovnog muzeja. Podijelili smo se po izboru: muzej, šetnja ili kafić. Oni koji su pošli u muzej mogli su vidjeti sve što leti, pliva, puže, gmiže ili hoda četveronoške, a pripada ovome kraju. Preparirano, naravno i vrlo moderno opremljeno. Muzej je otvoren prije 2 godine i jedan je od najmodernijih u Europi, uz onaj krapinski i Muzej sinjske alke.
Oni koji su se odlučili na šetnju, pa stigli do tržnice, mogli su kupovati, uspoređivati cijene ili samo razgledati. Malo dalje, u parku, naišli smo na pripreme za manifestaciju “Na Neretvu misečina pala”, koja se održavala tog popodneva. Bili su tu štandovi sa slanim i slatkim domaćim delicijama, glazba i folklor ovoga kraja.
U dogovorene ure smo pošli prema špilji u Predolcu o kojoj su nam sve ispričali ljubazni domaćini, g. i gđa. Vuica. Jama, kako je tamo zovu, je atraktivna po tome jer su u njoj slovenski biospeleolozi 1965. godine pronašli veliku koloniju jedinstvenog špiljskog školjkaša na svijetu (congeria kusceri), koja je ujedno i endem Dinarida. Pronađene su tu i druge špiljske životinje, pa je s razlogom brigu o Jami preuzeo Hrvatski prirodoslovni muzej i biospeleološko društvo iz Zagreba. U samom brdu su Duboko i Plitko jezero sa mnogim špiljskim ukrasima i vodopadima koji su nažalost nedostupni posjetiteljima (osim samog ulaza u špilju), ali vidljivi na ekranu.
Po unaprijed utvrđenom planu, ručak je kod gospara Pava Jerkovića u “Neretvanskoj kući”, konobi do koje se može stići jedino lađama, bez vesala, ali uz pomoć motora. Vozi se pola sata. Tri lađe sa članovima Udruge u formaciji po tri u redu ili užim rukavcima jedna iza druge. Harmonika i gitara ljubaznih domaćina, pjesmom su nas dovezli do restorana koji se smjestio u netaknutom prirodnom rezervatu, zamalo zaboravljenom od civilizacije. I dobro da je tako jer gdje dođe čovjek, poremeti se prirodni sklad.
Uz dobrodošlicu domaćina, udobno smo se smjestili na velikoj taraci. Na meniju je bila juha, riba ili meso i kolač. Pojelo se, popilo, uz glazbu odmorilo i valjalo je krenuti. Ali ne prije nego se zađe u dublji dio jezera Kuti, čak do istoimenog sela, dio jezera koji inače turisti na pohode, jer je sve obraslo gustom trstikom i lopočem. I to je poseban doživljaj, dodirnuti netaknutu ljepotu, kroz koju nas je spretno vozio poznati metkovski lađar Boro Jelčić, koji je s ekipom preveslao La Manche i 2009. sudjelovao na međunarodnoj Unskoj regati lađa. Za sudjelovanje vrijednih metkovskih lađara zaslužna je Udruga, jer je od svojih skromnih sredstava omogućila autobus za posadu i trailer za lađu. Zar u naslovu Udruge ne piše: “Ljubitelji tradicije…”? E, pa kud ćeš veće tradicije od regate lađama na Neretvi. Svaka čast.
Sve što je lijepo, brzo prođe, pa i izlet u Metković. Autobus, ugodna vožnja uz vozača Marka, stanka u Neumu za šoping i zadnja stanica Pile.
Pa dragi moji, srdačno Vas pozdravljam i do slijedećeg izleta, stojte mi zdravo.
– Davorka Čustović