Konavle, 30. ožujka 2014.
Šetajući Gradom primjetio sam plakat koji je odmah privukao moju pozornost. Radilo se o izletu u Konavle u organizaciji Udruge ljubitelja hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota. Iako kao turistički vodič radim više od 30 godina, još uvijek nisam upoznao sve dijelove naših lijepih Konavala, pa me to ponukalo da se prijavim na gore navedeni izlet.
Zahvaljujući susretljivosti i ljubaznosti predsjednice Udruge gđe Nade Zanze, iako nismo članovi Udruge, supruga i ja smo se pridružili članstvu Udruge na izletu za Konavle.
Osvanulo je prekrasno sunčano nedjeljno jutro, pa smo kada su se svi okupili krenuli sa Pila , put Župe i Konavala. Usput smo fermali još dvaput, i to u Srebrenom odnosno Zvekovici, da bismo pokupili još neke članove Udruge.
Od samog početka izleta oduševio me je entuzijazam, ali isto tako i profesionalnost gđe. Zanze, ali i još drugih članica i članova Udruge.
Gospar Niko Bačan nas je sve oduševio svojim odličnim poznavanjem Konavala i njihove kulturno – povijesne baštine, te iscrpnim i duhovitim objašnjenjima i brojnim anegdotama iz dalje i bliže povijesti Konavala. Prva pauza nam je bila u Dubi, parkirali smo se pored mjesnog groblja i crkvice Sv.Ivana odakle smo se na noge penjali kroz selo sve do Kosovića vode.Sa izvora se pružao krasan pogled na ostatak sela i plodne ,lijepo obrađene doce. Izvor nas je sve oduševio svojom ljepotom i bistrinom, a bio je također prepun pastrva svih generacija, isto kao i punoglavaca. Tu smo lijepo marendali, a jedna od članica nas je tratala rakijom od Gospine trave. Nakon marende nam je profesorica Anita Vlašić vrlo nadahnuto čitala pjesme E. Kiševića i V. Parun, inspirirane vodom, te na kraju sve začinila pričom Tereze Buconić-Gović o pučima u Župi.
Po povratku u autobus krenuli smo za Stravču i tamo se kratko zadržali. Selo je vrlo lijepo, sa autentičnom seoskom arhitekturom, brojnim docima i gumnima. Lokalna konoba je bila zatvorena , a nismo mogli ni u crkvu jer je baš bila nedjeljna misa.
Iz Stravče smo pošli dalje u pravcu Brotnica, iz autobusa smo morali izaći već na samom skretanju za Brotnice, jer je cesta kroz selo preuska za veliki autobus . Do crkvice Sv. Luke i nekropole sa stećcima nam je trebalo 20-25 min, kako kome jer je bilo i starije čeljadi, no za kašnjenje su ipak najviše krive kuke i šparoge koje smo brali usput. Gospar Niko nam je i kod stećaka održao vrlo zanimljivo i iscrpno izlaganje o Bogumilima i stećcima . Petar nas je s autobusom čekao na drugoj bandi tjst, na putu za Vojski Do, tako da se nismo vraćali nase istim putem. Kada je gđa. Nada ustanovila da smo svi na okupu, počeli smo se spuštati prema Uskoplju, odnosno Zvekovici.
Pošto smo se U Brotnicama zadržali malo više vremena , nismo imali vrermena za fermat u Močiće za obać Mitreja, nego drito na objed u Z.L. Dubrovnik. Ručak je bio ukusan i obilat, a valjalo je skvasit i suha grla vodom, pivom ili vinom. Kada je finuo objed izašli smo svi vanka i uživali u pjesmi i zvukovima Tešine gitare . Oni koji su bili voljni mogli su obaći Đurovića špilju, što ni ja nisam propustio iako sam je već jednom vižito sa DTV Dubrovnik. Osim Teša i njegove pjesme i svirke, zabavljao nas je i Niko svojim recitiranjem, većinom ljubavne poezije.
Oko 16h krenuli smo put Grada i na moje veliko iznenađenje fermali u Močićima, te obišli Mitreja. Bila je to kratka i ugodna šetnja, prvo kroz selo, a potom kroz gaj lovorike, pravo do Tomine gustijerne, oliti Tomine vode. Nedavno sam u Dubrovačkom vjesniku čitao da je Mitrej u Močićima u vrlo lošem stanju, te da bi ga trebalo pod hitno restaurirati i na neki način zaštiti. Bio sam ipak ugodno iznenađen, jer je unatoč svemu reljef prepoznatljiv, no sigurno bi ga trebalo konzervirati, pa se iskreno nadam da će se i za taj zahvat pronaći soldi prije nego što bude kasno.
Vrativši se u autobus krenuli smo natrag u Grad zaustavljajući se na usputnim postajama.
Sve u svemu suprga i ja smo proveli krasan i nezaboravan dan, u ugodnom i vrlo kretivnom društvu. Nemoram Vam posebno napominjati da je Udruga ljubitelja hrvatskih tradicija i ljepota dobila 2 nova člana. Turistička sezona je doduše već na pragu, pa zbog moje profesije neću moći participirati u svim aktivnostima Udruge, odnosno ići na sve ekskurzije, no zato ćemo gledati sve to nadoknaditi van sezone.
Srdačno vaši Seka i Tomislav Bencek.