Blidinje 21. – 23. 2. 2014.
Kao novopečene članice udruge „Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota„ moja kćer i ja, odlučile smo poći na vikend-izlet na Blidinje (u nadi da će biti snijega).
Snijega nije bilo, ali sve ostalo što je bilo počevši od društva, bilo je kao u priči. Ma evo ukratko.
Polazak s Pila na uru popodne. Malena družina svih dobnih skupina krenula je u novu avanturu. Kafa s noga u Neumu, klasika, pa nastavak uz pjesmu cijelim putem do odredišta, samo jedno stajanje za pušače. Bogami su dobro izdržali, a gđa Nada je vodila brigu o njihovom zdravlju i eko osvještenju, haha. Smještaj u Hajdučkim vrletima, prekrasnom motelu na izoliranoj lokaciji, predivnoj prirodnoj ljepoti i tradiciji. Kvaliteta i kvantiteta smještaja i hrane na vrhu ljestvice. Jednom riječju izvanredno.
Tek stigli, smjestili se i trk na večeru. Gulaš od divljači za prste polizat, domaći kruh, vino… a slatko na kraju. Još je bila slađa atmosfera uz pjesmu prijatelja iz Splita i gosp. Nenada Vetme. Čak je i moja Ana balala i pjevala do iznemoglosti.Ljudi moji, još siti od kasne i pikantne večere, sjedamo za doručak od niza slijedova: maslo, med, kajmak, kajgana, sir, šunka, panceta, pura s lućenicom, mmmmm vruće popriguše i kruh….. nema više gdje stat.
Diži se društvo, idemo malo noge rastegnut! Prekrasan prizor na grobu Dive Grabovčeve uz misu „mladomisnika“ Boža. A onda, nas desetak pješke do motela nekih 4 km. Vrijedilo je svakog metra. Naravno kupio se sir i kajmak da nosimo doma onima koji nisu htjeli s nama da vide kakva je domaća, zdrava hrana, pa nek im bude žao.
I opet delicije za objed – zelena menestra nakon koje slijedi neizostavna pjesma. Za intonacije i izbor pjesama zadužen je bio naš kapetan Miro – kapetan od nota. Malo šetnje po nažalost zelenom skijalištu, pogled na staze i žičaru. Večera, uh, peka i ludilo do ranih jutarnjih sati. Nedeljna misa, šetnja uz šamaranje bure po obrazima.
Nakon objeda uz zahvalu osoblju i gazdarici krenulo se preko Jablanice do Mostara, gdje se fermalo vidjet Stari most i pojest pokoju baklavu, urmašicu. Za natući kila dušu dalo. Pjesma nije prestajala, a kako se Grad bližio svima nam je bilo žao što još nije potrajalo.
Biće toga još, a vi koji niste išli s nama, promislite za sljedeći put. Nama je ovo bilo vatreno krštenje i hvala gđi Nadi i ekipi na prekrasnom društvu.
Vidimo se opet, nadamo se brzo.
Ana i Roberta