Kišom okupan Lokrum 2. 11. 2013.
Dušni je dan, a mi na Lokrumu. Kišom, a ne suncem okupanom. Trebalo je i to doživjeti, ponajprije zahvaljujući našem Sijerkoviću i Vakuli koji su obećali na jugu sunčano, kad tamo – kiše je palo u dva navrata, taman da upotpuni ugođaj.
A ugođaj je bio prigodan. Okupljeni oko dušne svijeće, u klaustru samostana, slušali smo prozu naše Tereze Gović. Romor kiše i tihi zvuk gitare škropili su nanizane riječi o rozolinu i kontonjati. Htio, ne htio, prorade ti čula, pa vidiš boju i osjetiš miris, ako zatvoriš oči, misliš da si u njezinom kominu, negdje oko popreta.
Kiša je stala, ali ne i Tešova gitara: od balade do dalmatinske, od zabavne do klapske. Za odmorit grlo prionuli smo bogatoj “lokrumskoj salati”, `oš od pršuta i sira, `oš od tune.
Uslijedio je đir šetnje stazama uvijek zelenog i urednog Lokruma uz upijanje energije starih hrastova i borova. Poslije kiše provirilo sunce, pa se kapljice na lišću cakle i bliješte, a paunovi kroz bujno zelenilo šepire svoje repove i prilaze prolaznicima. Ugodnom druženju i ugodnom društvu brzo prođe vrijeme, pa smo se zadnjom “prugom” u 16 sati vratili prema Gradu.
Do sljedećeg viđenja pozdrav svima,
Davorka.
Kategorija:
Gdje smo sve bili