NA LASTOVU 27-29. kolovoza 2013.
Krenuli smo iz Dubrovnika u 8 sati kad se nad njim sručilo nevrijeme, kad je izgledalo da će biti opći potop. Katamaran „Nona Ana“ pun putnika isplovio je polako iz gruške luke. U svima nama neka nedoumica jesmo li trebali poći po takvom nevremenu. Plovili smo lijepo, ugodno, bez valjanja i nakon četiri sata došli u raj. Suncem okupano Lastovo pružilo nam je utjehu i nadu da će takvo vrijeme ostati dok smo na otoku. Nakon smještaja u hotelu „Solitudo“,otišli smo na kupanje. Miluje nas more čisto, smaragdno zelene boje, uživamo u skladu prirode i zaboravljamo onaj kišni ispraćaj. Slijedila je noć mirna i tiha, nebo puno zvijezda koje sjaje posebnim sjajem.
Ujutro nas je vodič, profesor Grgurević poveo autobusom u obilazak otoka. Upoznali smo povijesnu, kulturnu,materijalnu i nematerijalnu baštinu otoka Lastova. 46 otoka i otočića, 46 crkvica, 46 polja je nešto znakovito u tom broju. Na otoku je malo ljudi (600 zimi), ali pogled na svako polje koje smo mogli vidjeti iz autobusa ukazuje na to da tu žive marljivi i radišni ljudi jer je sve obrađeno. Prekrasne uvale sa novim kućama, jahticama, jedrilicama, pokazuju i trud da se počne živjeti i od turizma. Dugo je Lastovo bilo izolirano i veliki je napredak vidljiv na svakom koraku. U samom mjestu Lastovo toliko je bogatstvo tradicije, običaja, netaknute baštine, utvrda, Kneževog dvora, crkava, crkvica, pa tko bi sve nabrojio koliko se toga može vidjeti.
Posjetili smo jedan od najstarijih svjetionika na Jadranu, svjetionik Struga koji se također prilagodio novom vremenu i u ljetno doba postaje apartman za one koje vole mir i čari prirode.
Skrivena luka, Zaklopatica, brojne uvale, vožnja kroz šumoviti dio otoka pruža nešto što se ne može opisati, to treba doživjeti. Predivno gostoprimstvo i odličan ručak pružila nam je obitelj Škratulja u svom restoranu “Santor” u Zaklopatici.
Otok Lastovo zaslužuje pažnju i brigu svih nas jer znamo koliko je teško održati tradiciju i očuvati prirodne ljepote negdje daleko na pučini, na vjetrometini prirodnih, ali i ljudskih sila.
Nadam se da ćemo sa Udrugom još koji put poći na Llastovo i bolje upoznati i doživjeti sve što nam ta rajska priroda i ljudi mogu pružiti.
Mila Sturica