Prevlaka i piknik na travi, 19. 6. 2013.
19. lipnja 2013. godine. mini ekipa Udruge, 33 člana, napušta Pile u 9.15 minibusom u vlasništvu Libertasa d. o. o. iz Dubrovnika. Osvanuo je krasan suncem okupan dan i na žalost mnogih, autobus nam je bio malen. SUDIONICI: Vesela ekipa izvrsnog prosjeka godina i iskustava, spremna na sve izazove i iznenađenja, mini- minibus, a destinacija Prevlaka. Posebno posebna vožnja.
Prevlaka je predivan zeleni poluotok u Hrvatskoj na ulazu u Boku kotorsku u južnome Jadranu. Ovaj najjužniji park je izvanredno mjesto za posjetu Udruge ljubitelja prirode. Cijeli je poluotočić prekriven makijom i garigom koju povremeno ukrašavaju rogač i maslina, a naseljavaju ga razne ptice, fazani, divlje svinje, čaglji, jazavci i tovari. Nalazi se u jugoistočnome dijelu Konavala koje se naziva Vitaljina za čiji je morski greben vezana 170 metara širokom i 3 do 4 metara (nadmorske visine) visokom kopnenom spojnicom koja se također naziva Prevlaka okupana zelenilom. Najviša točka te spojnice je 8,2 metara. Od uskog spoja s kopnom do krajnje točke poluotoka – rta Oštra ima 2,5 km dužine. Rt Oštra, iako nije najjužnija točka Republike Hrvatske, najjužnija je točka kopna. Najjužnija točka Republike Hrvatske je otok Galijula u skupini Palagruških otoka. Ranije se Prevlaka nazivala Ponta Oštra, ili samo Oštra prema nazivu rta, a prevlakama se nazivaju i dvije uvale oko morskoga grebena kojim je vezana za Vitaljinu. Nastavak tog grebena naziva se Obora i najviše je visine 187 metara. Po nazivu rta Oštro naziva se i tjesnac Oštro koji se još zove i Bokokotorska vrata, a širok je 1,25 do 3 km. Površina poluotoka iznosi 93,33 hektara. Poluotok i njegovo neposredno okružje postalo je predmet spora između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Hrvatske. Spor je u postupku rješavanja između Hrvatske i Crne Gore kao nasljednice privremenoga režima uspostavljenog temeljem Protokola o Prevlaci iz 2002. Povijest Prevlake ujedno je i povijest Konavala i povijest Dubrovačke Republike i zbog geoprostornih razloga Boke kotorske. Dubrovačka Republika otkupila je 24. lipnja 1419. od Sandalja Hranića Velikoga istočni dio Konavala odnosno prostor od sela Popovići prema utvrdi Soko koju smo nedavno vizitali te prostor Sutorine do rta Oštro na ulasku u Bokokotorski zaljev. Do 1426. kupljen je i zapadni dio Konavala. Zbog pogodnosti za pomorski prijevoz i strateškog položaja s kojeg se nadzire ulaz i izlaz u Bokokotorski zaljev za vrijeme Austrijskevlasti izgrađene su obrambene utvrde. Jedna na samom rtu Oštra, a druga na Mamuli (Lastavica, Velika Žanjica), ostale su dobro sačuvane sve do današnjih dana. Utvrde su sagrađene na prijedlog Lazara Mamule, časnika u Austrijskoj vojsci, po kome je otočić i dobio jedno od svojih imena. JNA je razvila mrežu tunela unutar poluotoka u kojima se uspješno skrivala.
Nakon dočeka kojeg su nam priredili gotovo svi tovari u Parku u ovom predivno osunčanom danu pokrenuta je vesela avantura uživanja u prirodi – pješačenje do same utvrde. Usputno se šalilo, divilo, slikavalo, radovalo, prepiračavalo, veselilo svakom novom koraku kojega je ljudsko tijelo u prilici izvest i u takvoj amosveri se osvojila i sama tvrđava koja impresivno i strpljivo stoji ponosno noseći stečene rane. Lijepo je vidjeti tu impresivnu ljepoticu u njezinom tlocrtu i zamišljati njezinu nekadašnju životnom okupanu ljepotu smještenu na najjužnijoj točci Lijepe naše okupanu plavetnilom nema i mora, ali teško je osjetiti njenu sablasnu napuštenost rastvorenih pomno isplaniranih i s pojmom izgrađenih unutrašnjih prostora i tužnu ranjenost njene impozantne vanjštine. Sigurno će njezina prava, vesela i mirom okupana vremena tek doći kad će ozarena zasjati punim sjajem i ljepotom, jedino će vlasnici možda biti neki drugi ljudi, a možda i neke druge generacije. U svakom slučaju hvala arhitektima i graditeljima dobre, stare, precizne Austro-Ugarske monarhije na ovom daru. Želje za brz oporavak i napredak cijelom Parku prirode Prevlaka Udruga je ovjekovječila pjesmom, a pjesmu su predvodili milozvučnim tonovima harmonike i gitare Đuro Miletić i Ivo Klaić.
S Prevlake je ova mini ekipa iznajmljenog minibusa omamljena pjesmom i hranom s piknika koji unatoč najavama, nije bio na travi krenula „morskom“ stranom Konavala do Mikulića. Putem su se pred nama otvarale prekrasne razglednice pogleda na Moluntski zaljev i strmu južnu obalu. Nova stanica, cijelih 15 minuta, posjeta Ilirskoj gomili u Mikulićima.
Konavle su nastanjene još od paleolitika i neolitika. U 5. i 4. stoljeću pr. Kr. u ovom području su se nastanila ilirska plemena Plerejaca i Ardijejaca. Tome u potvrda brojne gomile koje se nalaze okrugu od nekoliko kilometra, a čija je kruna uzvisina koja nosi ime Gradac koje zasigurno označava gradinsko naselje kojemu su ove gomile i pripadale. Rekonstrukcija gomile u Mikulićima donijela je 28 ulomaka keramike od najmanje 11 različitih posuda. Keramika je uglavnom smeđo-crvenkaste boje bez karakterističnih detalja. Uz gomilu je izgrađena srednjovjekovna crkvica sv Đurđa čiji je svod nadsvođen bačvastim svodom, a pod popločan kamenom.
Iscrpljeni dugim pješačenjem i sunčanim zrakama, pjesmom i plesom, divljenjem prirodi i vožnjom našim minibusom, u domaćinskom restoranu za osoblje aerodroma u Ćilipima dočekao nas je prije svega, domaće spremljen i raznovrstan objed dostojan ovolikom umoru većine članova Udruge iz našeg minibusa.
U 2. stoljeću pr. Kr. Rimljani koji su na mjestu grčke kolonije Epidaurum (Cavtat) razvili važan trgovačko-pomorski centar na sjecištu rimskih putova. Osim ostataka rimskog vodovoda u blizini sela Vodovađa, o tome svjedoče ostaci villa rusticae, grobovi, ostaci rimske ceste iznad Cavtata te mnoštvo fragmenata i arheoloških nalaza razni kultni spomenici od kojih je najpoznatiji Mitrejski spomenik u Močićima. Tauroktonija (žrtvovanje bika) isklesana na stijeni tipičan je prikaz Boga Mitre, a u centru je svakog Mitreja (svetištu ovog rimskog Boga) koje se obično gradilo djelomično ili u cijelosti pod zemljom. Mitri su najčešće bili uređeni u prirodnim ili umjetnim spiljama skromnih dimenzija, pravokutnog tlocrta u čiji se prostor za vjernike, s bunarom, silazilo stepenicama. Strop je obično imao bačvasti svod. Kod ili nasuprot ulaza se nalazio kip ili reljef Mitra. Poznati su Mitreji u Rimu, Londonu, kod Frankfurta, a kod nas u Močićima i u okolici Siska. Mitra je staro indoiransko božanstvo sunca i svjetlosti koje se po prvi put spominje u 14 st prije Krista u spomeniku iz Bagazkoya. Javlja se kao dobri duh, vladar svijeta koji je ljudima preko bika dao biljke i životinje da im služe. U hinduizmu je povezan s božanstvom koje kažnjava krivce, daje ljudima hrabrost, krepost, štiti pravednike, osigurava mir, a zaštitnik je ugovora, sveza i prijateljstva. Nakon propasti Perzijske države postaje omiljeno božanstvo u Maloj Aziji. On je „nepobjediv“ stoga se njegov kult brzo i na vrlo prihvaćen način slavi kod rimskih legionara koji ovaj Mitrej u Močićima i postaviše. Umirovljeni legionari čuvaše akvadukt kroz Konavle.
Hvala Bogu da čovjek ne živi samo o kruhu, zato nam je podario prirodu da se njoj divimo, ljubimo je i s njom rastemo, a i povijest da od nje učimo i gospođu Nadu da nam po svojim cijenjenim i štovanim vodičima, nahrani i duh s ovako krasno organiziranim izletima po povijesnim stazama obučenim ljepotama prirode ovaj put naših Konavala.
Hvala gosparu Niku za uspješne vodičke sposobnosti, vozaču minibusa za sretan povratak doma, Đuru i XXX za prekrasne note i cijeloj ekipi minibusa na prilagodljivosti, vedrom raspoloženju i izdržljivosti!
ap